Ono što je Ivan Meštrović u svoje vrijeme bio u kiparstvu, Joza Kljaković bio je u slikarstvu.
Rođen je u Solinu 10. ožujka 1889. U Splitu je pohađao Kraljevsku veliku realku, maturiravši 1908. Studirao je matematiku i fiziku na tada Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu te arhitekturu na visokim tehničkim školama u Pragu. Učio je slikarstvo kod Vlahe Bukovca, zatim na Obrtnoj školi u Zagrebu. Izbjegavajući vojnu obvezu u Austro-Ugarskoj, živio je i radio kao nastavnik crtanja u Zaječaru i Negotinu. Tijekom rata došao je u Pariz, potom u Ženevu, a nakon rata otišao na usavršavanje u Rim i Pariz. Od 1921. do 1943. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ujesen 1941. uhićen je zajedno s Meštrovićem, a nakon puštanja bio je glavni urednik Umjetničke redakcije »Hrvatske enciklopedije«. Nakon odlaska u Rim u proljeće 1943. ostao je u političkoj emigraciji. Godine 1968. vratio se u Zagreb, gdje je umro 1. listopada 1969. Kuću na Rokovu perivoju i sve u njoj darovao je gradu Zagrebu.
Velik dio opusa nadahnut mu je religioznim temama i motivima. Između 1923. i 1940. naslikao je ciklus od četrnaest fresaka u crkvi sv. Marka u Zagrebu, slikao je u crkvi sv. Martina u Vranjicu kod Splita, a dvanaest stropnih ulja načinio je od 1930. do 1938. u velikoj crkvi sv. Eustahija u Dobroti u Boki kotorskoj. Zajedno s Meštrovićem likovno je opremao spomencrkvu Naše Gospe u Biskupiji kod Knina, koju su četnici prvi put devastirali za Drugoga svjetskoga rata, pa ponovno 1991. U Zavodu sv. Jeronima naslikao je šest ulja na platnu te izradio tri velika mozaika na pročelju Zavoda: »Krštenje Hrvata«, »Krunjenje kralja Zvonimira« i »Poklonstvo Hrvata Knezu Mira«.
Napisao je roman »Krvavi val – Isječak iz suvremenog života«, memoare »U suvremenom kaosu«, »Libar mog života« i »Dalmatinske teme«. Meštrović, s kojim je radio, rekao je o njemu: »Od fizičkog, povijesnog i legendarnog herojstva on prelazi u duhovno herojstvo, koje se nalazi u kršćanskim etičkim figurama i konceptima, i integralnom metafizičkom životu.« Kažu da je jednom prigodom rekao: »Ja ne mogu živjeti među onima koji nemaju ništa ljudskoga ni kršćanskoga u sebi.« (L)
