Papa Benedikt XVI. je 2010. godine nakon biskupske sinode o Riječi Božjoj kasnije objavio apostolsku pobudnicu »Verbum Domini«. U posljednjim redcima prvoga dijela apostolske pobudnice papa Ratzinger kao uzor postavlja svetce. Jer najdublje tumačenje Pisma zapravo dolazi upravo od onih koji su slušanjem, čitanjem i trajnijim razmatranjem dopuštali da ih Božja riječ oblikuje. U niz onih koji su slušali i čitali Pismo te razabrali u pročitanom Božji poziv i živjeli u skladu s njim uvrstio je i bl. Alojzija Stepinca uz bok sv. Edith Stein. Doslovno je naveo: »…sve do mučenika nacizma i komunizma, koje s jedne strane predstavlja sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein), a s druge bl. Alojzije Stepinac, kardinal nadbiskup zagrebački«.
Nakon što su život i djelo Alojzija Stepinca prošli strogi crkveni proces preispitivanja kako bi bio proglašen blaženim u Mariji Bistrici 1998., i presuda zagrebačkoga Županijskoga suda iz srpnja 2016. godine utvrdila je da zagrebački nadbiskup Stepinac nije imao pošteno suđenje te se presuda iz 1946. godine kojom je osuđen na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom tijekom 16 godina i gubitak političkih i građanskih prava na pet godina u cijelosti poništila. Utvrđeno je da je cilj presude bio osveta kardinalu Stepincu, moralna diskvalifikacija njega i Katoličke Crkve. Do te presude došlo je na zahtjev blaženikova nećaka Borisa Stepinca, ali još se godinama ranije tražilo i pozivalo na izmjenu Zakona o kaznenom pravu kojom bi se omogućila revizija Stepinčeva sudskoga procesa, kao i brojnih drugih nepravednih procesa, a učinio je to u lipnju 2009. Hrvatski sabor.
Pohodi papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Zagrebu nisu mogli proći bez dolaska na Stepinčev grob u zagrebačkoj prvostolnici. Benedikt XVI. za svojega je apostolskoga pohoda u nagovoru na molitvi večernje u katedrali 5. lipnja 2011. među ostalim rekao: »Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim ‘da’ sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišega mjesnog Autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu.«
Dvadeset i pet godina nakon Stepinčeve beatifikacije ime bl. Alojzija Stepinca nosi 20-ak župa u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, kojima treba pridodati i 60-ak kapela posvećenih njemu u čast. Poznato je i da su mnoge ustanove, javne površine, trgovi i ulice od sjevera do juga Hrvatske prozvani njegovim imenom, a ta mjesta krase i brojni njegovi spomenici i biste u čast njegove svetosti kao svjedočanstva ljubavi hrvatskoga naroda prema pastiru koji je doživio mučeništvo pod komunističkim režimom iz mržnje prema vjeri.
Proslave Stepinčeva u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu s beatifikacijom Alojzija Stepinca dobile su novu dimenziju. Svakoga 10. veljače misu u Rimu predvodio je jedan od kardinala: dugi niz godina bio je to kardinal Franjo Šeper, dok je živio i djelovao u Rimu kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, a nakon njegove smrti slavlje su predvodili drugi kardinali. U proteklih 25 godina slavlje su predvodili sljedeći kardinali: Joseph Ratzinger (1998.), José Saraiva Martins (1999.), Angelo Sodano (2000.), Francois-Xavier Nguyen van Thuan (2001.), Giovanni Batista Re (2002.), Walter Kasper (2003.), Crescenzio Sepe (2004.), Vinko Puljić (2005.), Tomaš Špidlik (2006.), Franc Rodé (2007.), Estanislao Esteban Karlic (2008.), Francis Arinze (2009.), Wiliam J. Levada (2010.), Gianfranco Ravasi (2011.), Josip Bozanić (2012.), Mauro Piacenza (2013.), Angelo Amato (2014.), Gerhard Ludwig Müller (2015.), Velasio de Paolis (2016.), Marc Ouellet (2017.), Joao Braz De Aviz (2018.), Angelo Comastri (2019.), Luis Francisco Ladaria Ferrer (2020.), Robert Sarah (2021.), Marcello Semeraro (2022.) i Lazzaro You Heung-sik (2023.).
Hrvatsko katoličko sveučilište sa sjedištem u Zagrebu od svojega osnivanja i početka rada bilo je inicijator mnogih znanstvenih i drugih okupljanja kojima se htjela proširiti istina o blaženiku Stepincu. Upravo je toj visokoškolskoj ustanovi u studenom 2015. povjerena organizacija znanstvenoga skupa »Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća«. Među ostalim HKS je radio i na dokumentarnom filmu »Stepinac: Kardinal i njegova savjest« te uoči 61. obljetnice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca 2021. godine primilo od Ministarstva znanosti i obrazovanja suglasnost za upotrebu toga filma u odgojno-obrazovne svrhe i odobrenje tematskoga planiranja u svrhu izvođenja nastave u srednjim školama.
I dok je zagrebačka prvostolnica bila otvorena, a i posljednjih tri godine kada su Stepinčeva slavljena ispred potresom ranjene katedrale, odaziv vjernika nije jenjavao. Iako nije bilo moguće doći na Stepinčev grob u samu prvostolnicu, vjernici nisu propustili okupiti se pred relikvijama hrvatskoga blaženika na Katedralnom trgu, koje se sada čuvaju u novom bogoslužnom prostoru na Kaptolu 28, otvorenom u travnju 2022. godine. To je omogućilo vjerničku pobožnost koja se neprekidno odvijala od prelaska bl. Alojzija Stepinca u vječnost u zagrebačkoj katedrali oko njegova groba. Stoga su katedralni trg i bogoslužni prostor postali Stepinčev teren.
Druga Sinoda Zagrebačke nadbiskupije uvelike je vezana uz proslave Stepinčeva. Upravo 10. veljače 2002. tadašnji zagrebački nadbiskup Josip Bozanić najavio je pokretanje Sinode, a uz Stepinčev grob 14 godina kasnije slavljena je misa uz početak sinodskih zasjedanja. Sinodski hod Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije zaključen je 2022. godine misnim slavljem na mjestu beatifikacija bl. Alojzija Stepinca – u njegovoj Crkvi na otvorenom na Mariji Bistrici.
Na poticaj pape Franje i pod pokroviteljstvom Svete Stolice tijekom 2016. i 2017. godine održano je šest susreta mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka te predstavnika dviju Crkava kako bi se zajednički razmotrio lik kardinala Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkoga. Razmatralo se o tzv. »spornim« pitanja da bi se Stepinčeva kanonizacija dogodila u što je moguće manjoj napetosti: djelovanju bl. Stepinca u razdoblju do Drugoga svjetskoga rata, potom njegov odnos prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nadalje njegov odnos prema Srpskoj pravoslavnoj Crkvi te njegovo djelovanje u vremenu komunističke diktature Jugoslavije. Na kraju tih susreta – kako je izvijestio Tiskovni ured Svete Stolice – došlo se do »zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja«.
Stepinčeva svetost je neupitna – jedan je od zaključaka istaknutih predstavnika visokih hrvatskih ustanova društvenoga života, znanosti i kulture koji su studenome 2015. godine sudjelovali u akademskom razgovoru na temu »Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja« koji je organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a događaj je ugostio Ekonomski fakultet u Zagrebu.
Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u studenom 2012. godine i njihov dolazak u zagrebačku prvostolnicu nije mogao proći bez posjeta grobu bl. Alojziju Stepincu. Nakon što su bili na misi sami su zaželjeli otići do groba i molitvom zahvaliti bl. Stepincu na zagovoru.
