Slani Potok najstarije je naselje župe sv. Jurja iz Gornje Stubice na sjevernom podbrežju Medvednice. Zbog izvora slane vode Šokot i okolnih nalazišta soli područje je naseljeno od vremena neolitika (4000 g. pr. Kr.), rimskoga doba, vremena Kelta, Ilira i Hrvata. Prvi pisani zapis mjesta je iz g. 1340., a o zidanoj crkvi s tri oltara iz g. 1669. iako je starija – o čemu govori zapis na ploči iz g. 1661. na glavnom baroknom pozlaćenom oltaru.
Taj je oltar temeljito obnovljen g. 1931. za vrijeme župnika Florijana Papića, a crkva g. 1892. poslije velikoga potresa iz g. 1880. Umjetnička vrijednost oltara i cijele crkve nalazi se od g. 1981. pod zaštitom Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture te je objekt 14 x 6 m zajedno s tornjem i okolišem obnovljen i uređen g. 1987.
Glavni oltar sa svetohraništem napravljen je u tri razine. Niše donjega dijela imaju postavljen središnji kip sv. Fabijana, a bočne sv. Petra i Pavla te kraljeva sv. Stjepana i sv. Ladislava. Središnji dio oltara je s kipom sv. Sebastijana, sv. Martina i sv. Jakova apostola. Na vršnom dijelu nalazi se kip sv. Katarine. Sve je odijeljeno stupovima koji su bogato ukrašeni trsnim i lisnim motivima. U crkvi su još oltari sv. Jakova koji je postavljen prije stotinjak godina, oltar Majke Božje od Karmela iz g. 2007. i raspelo iz g. 1934. koje je spomen na 1900 godina od Isusove smrti.
U drvenom tornju kapele koji je izgrađen nad vitkim krovištem nalaze se tri zvona, pročelje je plošno s vratima šiljastoga dovratka i središnjim okulusom. Na bočnim zidovima probijeni su uski gotski prozori. Sjeverno uz kapelu dograđena je sakristija. Vizitacija iz g. 1695. spominje okolno groblje, kojemu nije nađeno traga. Kraj kapele postavljeno je nekoliko edukativnih, povijesnih i putokaznih ploča.
Mise su u nedjelju nakon blagdana sv. Fabijana i Sebastijana (20. siječnja), na Uzašašće (40 dana poslije Uskrsa) i nedjelju nakon blagdana sv. Jakova (25. srpnja). O kapeli se brine zvonar Ivan Đurđević.
