Holywin«, »Nightfever«, »Festum«, »Svetost pobjeđuje«, »Pobjeda svetosti«, »Na svetost pozvani«, »Večer otvorenih vrata crkava«, »Slavlje svetaca« – raznovrsni su to nazivi pod kojima već dva desetljeća mladi na podjednako raznovrsnim duhovnim programima zajednica Crkve u Hrvata u noći 31. listopada dočekuju blagdan Svih svetih. Euharistijska slavlja, predstave i izložbe, klanjanja i bdjenja, krunica i časoslov, svjedočanstvo i slavljenje, čašćenje relikvija i posveta Bezgrješnomu Srcu Marijinu, pokornički čin i ispovijed, služba svjetla i obnova krsnih zavjeta, kateheze i nagovori, predavanja i razgovori, procesije i filmske projekcije, kvizovi i radionice, »izbor« svetaca pratitelja, pa čak i virtualni susret s redovnicama – svi ti oblici duhovnoga zajedništva protkani pjesmom možda su i najjasnija slika kako raznolikosti mladih vjernika – ujedno organizatora većine programa – tako i raznolikosti svetosti koja ne poznaje starost. A sudeći po pozitivnoj, a osobito po negativnoj medijskoj pozornosti koju su privukli, čini se da su od duhovnoga fenomena prerasli i u izazov društvu koje u »tradicionalnoj« proslavi »Noći vještica« vidi tek benigno poigravanje okultnim (popraćeno, naravno, marketinškim šopanjem koje malokomu već nije dozlogrdio).
I dok činjenica da će i najveći hrvatski mediji danas svoju publiku ispitivati jesu li za »Halloween« ili »Holywin« pokazuje da je svetost u svojem izvornom smislu ponovno javnim kamenom spoticanja – kako bi i trebalo biti! – »Pobjeda svetosti« uživo dokazuje da su neke tradicije loše, a neke revolucije dobre, ali i da valjana crkvena »alternativa« sekularizmu treba poniknuti među samim mladima.
Stoga i nije čudno što iz godine u godinu »festival svetosti« privlači sve više mladih, ali i potiče sve više zajednica na uključivanje. Tako je – osim Vojnoga ordinarijata i Križevačke eparhije, koja se Svih svetih spominje nakon Duhova – tek najmanja biskupija u Hrvatskoj ostala bez mladenačke proslave, a uz pedesetak hrvatskih župa »pobjedi svetosti« pridružilo se i 16 hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Zapanjujući broj od čak 67 samoniklih programa – iza kojih stoji i veći broj uključenih ustanova i zajednica, što župnih i biskupijskih, što molitvenih i evangelizacijskih – razlogom je zašto je osim imena mjesta teško navesti što se sve u njima zbivalo u hrvatskoj svisvetskoj noći. No pojedine prigode i poruke s raznih strana Hrvatske ipak vrijedi izdvojiti. Na bdjenju na zagrebačkom Svetom Duhu, gdje je i proslavljeno dvadeset godina »svete pobjede«, predslavitelj euharistije u bazilici sv. Antuna Padovanskoga Jakov Rađa u homiliji je s mladima podijelio tajnu snagu svetaca, »ljudi zajedništva«. »Svetim se postaje kada upoznamo ljubav koja je besplatna, koja nam je unaprijed darovana, koja nam nikada nije zanijekana. Svetim se postaje tako da se izložimo toj ljubavi, da dopustimo Bogu da nas ljubi takve kakvi jesmo. Da te naše haljine, koje su koji put i prljave, budu oprane u njegovoj ljubavi.«
No i više od multimedijalne zagrebačke predstave u režiji Ivane Foretić o životu sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica pažnju je javnosti zaokupilo svjedočanstvo obraćenja koje je na susretu u splitskoj župi Presvetoga Srca Isusova na Visokoj iznio Mario Blažević, bivši član sotonističkoga bratstva kojega je k okultnomu privukao – new age. Nakon nagovora župnoga vikara splitske župe sv. Spasa Nikole Šakića o »duhovnom oružju« mlade je na duhovnu borbu pozvao i novi splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. »U današnjem svijetu potrebni su nam molitelji. Molitva ima puno veću snagu nego što smo toga svjesni. Neka u ovom gradu i cijeloj nadbiskupiji bude što više ljudi koji će biti spoj između neba i zemlje, koji će svojom molitvom otvarati nebo te na sebe i cijeli narod zazivati Božji blagoslov.«
Upravo je molitvom bila prožeta »pobjeda svetosti« u organizaciji Studentskoga katoličkoga centra Slavonski Brod. A na misnom slavlju u crkvi Gospe Brze Pomoći studentski je kapelan Robert Farkaš rasvijetlio kako izgleda put svetosti za mlade.
»Na putu si svetosti kad god ne želiš ponašati se po lošim trendovima, kad god se hrabro odupreš većini, svojih prijatelja, društva, i ne želiš činiti nešto loše, kad god svoje talente iskoristiš sa svim srcem, kad god se ohrabriš istaknuti u nekim dobrim stvarima bez obzira što to nitko oko tebe ne radi, kad god se boriš u životu svladati svoje loše navike, kad god se znaš iskreno pokajati za svoje grijehe pred Bogom, kad god se moliš i onda kada ti se ne da, kad god uspiješ svladati svoj bijes, ljutnju, kad god se odupreš napasti da ogovaraš, osuđuješ druge, kad god se staviš na stranu slabijih, kad smogneš snage i hrabrosti da zaštitiš nevino optuženoga, kad se odupreš da nepoštenim sredstvima bilo što u životu postigneš… ti si na putu svetosti!«
No da nije dovoljno stupiti na put svetosti, mladima okupljenima na zadarskom svisvetskom bdijenju u homiliji je poručio predslavitelj euharistije u crkvi sv. Frane fra Bojan Rizvan. »Svetost nije nešto što smo jednom postigli i onda više ne trebamo rasti u svetosti. (…) Zato što drugi ljudi od moje svetosti moraju imati koristi! (…) Svetost se ne događa pod staklenim zvonom. Nisu nam potrebni svetci pod staklenim zvonom ili iz nekih rezervata.« U nagovoru održanu nakon mise fra Andrija Bilokapić mlade je podsjetio da je svetost zapovijed, ali zapovijed koja oslobađa čovjeka. »Prva prošnja molitve ‘Oče naš’ je ‘Sveti se ime tvoje’. Dakle, neka se Božje božanstvo nastani u čovjeku. (…) ‘Sveti se ime tvoje’ prošnja je da Isusovo ophođenje s ljudima, s bolju, sa smrću, s patnjom, uđe u naš život. (…) Tako kršćanin postaje Božja pokaznica. Lice kršćanina koje se zna radovati i plakati. Lice koje je blisko, lice koje voli – to je pokaznica, to je svetost Božja.« Upravo je ta pokaznica ona kojom i »Svetost pobjeđuje«.