U sklopu IV. hrvatskih svjetskih igara, na kojima je u Zagrebu sudjelovalo više od tisuću mladih športaša iz hrvatskih zajednica iz 37 država širom svijeta, u Uredu predsjednice Republike Hrvatske održan je u petak 21. srpnja Dan otvorenih vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice, koji je još jednom aktualizirao brojna pitanja odnosa Republike Hrvatske i hrvatskih iseljenika.
Poznato je da hrvatsko iseljeništvo tvori više od tri milijuna Hrvata i osoba hrvatskoga podrijetla te da mlada hrvatska demokratska država još uvijek nije uspjela izgraditi zadovoljavajući i primjeren odnos prema hrvatskim iseljenicima, niti je pokušala stvarno otvoriti prostor za djelovanje i doprinos hrvatskih iseljenika koji su u svojim novim domovinama uspješni građani čvrstoga demokratskoga i legalističkoga mentaliteta. Premda je hrvatsko iseljeništvo dalo neizmjeran doprinos obrani, osamostaljenju i međunarodnomu priznanju Hrvatske, hrvatske državne vlasti na svim razinama kao da i dalje imaju stanovitu rezervu i nepovjerenje u hrvatske iseljenike, a dio, osobito medijske javnosti, kao i drugo tako i hrvatsko iseljeništvo gleda kroz naočale bivše totalitarne savezne države – dakle u velikom stupnju kao neprijateljsko. U današnjoj hrvatskoj javnosti kao da se ne želi skinuti nametnutu stigmu hrvatskomu iseljeništvu premda je sve jasnije i sve očitije da su nositelji svih ekstremizama, a osobito ustaškoga, u hrvatskom iseljeništvu uglavnom bili agenti tajne službe bivše države koji su manipulirali domoljubnim i političkim osjećajima nekih dobronamjernih, ali naivnih hrvatskih iseljenika.
Nakon što je glavnina društvenih dobara koja su pretvorena u državna u specifičnoj hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji predana u ruke većinom bivšim partijskim direktorima i sekretarima (brižno pazeći da, osim simbolički, ne dođe u ruke hrvatskih iseljenika), u Hrvatskoj postoje nakane i pokušaji da se izgradi normalan odnos prema hrvatskomu iseljeništvu. U Hrvatskoj ima entuzijasta koji rade na povezivanju matice zemlje i hrvatskoga iseljeništva, a petu godinu djeluje i Središnji državni ured za Hrvate izvan domovine, koji financijski podupire neke kulturne projekte u hrvatskom iseljeništvu i pri kojem je osnovano Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao nasljednoga jezika jer hrvatski iseljenici prakticiraju više od 12 svjetskih jezika. Hrvatska matica iseljenika, koja je nekoć imala zadaću nadzora nad iseljenicima, danas priređuje šezdesetak kulturnih i jezičnih projekata godišnje. Ne treba zaboraviti i da Katolička Crkva hrvatskoga jezika i dalje, u novim prilikama, nastavlja okupljanje hrvatskih vjernika u više od 190 župa, misija i zajednica, a Hrvatsko katoličko sveučilište od srpnja sljedeće godine u suradnji s Ravnateljstvom dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i Nadbiskupijskim pastoralnim institutom u Zagrebu pokreće »Ljetnu školu hrvatskoga jezika, povijesti i kulture«.
Premda postoje ta pozitivna i pohvalna nastojanja i premda zahvaljujući hrvatskim iseljenicima u Hrvatsku uđe više od milijardu i pol eura godišnje (samo 2016. hrvatski iseljenici u Hrvatsku su poslali 1,9 milijardi eura), i dalje postoje velike poteškoće na koje nailaze hrvatski iseljenici u Hrvatskoj. Na okruglom stolu o temi »Biti mladi povratnik i živjeti u Hrvatskoj«, održanom na Pantovčaku u sklopu Dana otvorenih vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice u organizaciji Vijeća mladih predsjednice Republike Hrvatske, otvoreno je progovoreno o nekim zaprjekama boljoj povezanosti i normalnijim odnosima zemlje matice i hrvatskih iseljenika. »Moramo svim iseljenicima koji to mogu i žele omogućiti povezanost s domovinom, stvarati uvjete povratka i pune integracije u hrvatsko društvo. Tim ciljevima se hrvatske političke, znanstvene, kulturne i druge ustanove moraju dinamično prilagođavati, a posebice se u taj proces mnogo dinamičnije mora uključiti naša diplomatska mreža«, kazala je Predsjednica na tom okruglom stolu. Također je upozorila na potrebu uklanjanja birokratskih zaprjeka koje iseljenicima otežavaju stjecanje državljanstva i dobivanje isprava, rješavanje imovinskih pitanja, ulaganja, pokretanja posla te povratak i punu integraciju. Te Predsjedničine riječi vrlo zorno otkrivaju kako su još uvijek velike i brojne zaprjeke na koje nailaze hrvatski iseljenici, kao da u Hrvatskoj nisu na vlasti građani pripadnici hrvatskoga naroda i hrvatske nacije.
Predsjednica je na okruglom stolu ponovno prozvala hrvatsku »diplomatsku mrežu« jer je više nego očito da mnogi djelatnici te »diplomatske mreže« ili nemaju patriotskoga osjećaja ili uopće ne mare za potrebe i pitanja hrvatskih iseljenika. Čast svima koji su doista dosljedni i u toj službi, no još uvijek ima previše onih koji hrvatsko iseljeništvo gledaju jugoslavenskim i ideološkim očima, a hrvatska diplomatska mreža doista je preskupa, prevelik teret svim hrvatskim građanima od kojih se financira, a da bi tako drastično zanemarivala služenje Hrvatima, bez obzira čije god državljanstvo imali. Dobro je da je Predsjednica javno upozorila na taj problem, no to nije dovoljno, jer i izvršna državna vlast mora reći svoju u tom pitanju i pokazati koliko joj je stvarno stalo do dobra cjelokupnoga hrvatskoga naroda. Izvršna je vlast također na potezu da konačno počne eliminirati suvišne, bezočne birokratske zaprjeke, u koje spada i korupcija na svim razinama državne i lokalne vlasti, zbog kojih je više hrvatskih iseljenika koji su se željeli vratiti u domovinu i u njoj organizirati privrednu djelatnost od toga bilo prisiljeno odustati. Krajnji je čas da se prestane kočiti povratak hrvatskih iseljenika.
