POZNATI GLAZBENICI O SVOJIM NAJDRAŽIM BOŽIĆNIM PJESMAMA Uz te pjesme bude se najljepša sjećanja, dovode u okrilje Božića

Jedinstven koncert »Domu mom« okupit će u zagrebačkoj Areni 13. siječnja ponajbolje izvođače hrvatske domoljubne glazbe. Uz pjesme kao što su »Moja domovina«, »Od stoljeća sedmog«, »Lupi petama«, »Lijepa li si« i »Croatio, iz duše te ljubim« te će siječanjske subote zagrebačkom športskom dvoranom koja prima dvadesetak tisuća ljudi odzvanjati domoljubni melos uz koji su odrastale i stasale generacije, od istoka do juga Lijepe Naše. Želja je organizatora – Laudato Televizije – da se koncertom pobudi ozračje zajedništva koje je hrvatski narod nosilo u ključnim trenutcima njegove nedavne povijesti, od Domovinskoga rata do uspjeha hrvatskih nogometaša na velikim natjecanjima. A u božićnom ozračju kod nekih od izvođača koncerta »Domu mom« Glas Koncila raspitao se koja im je najdraža tradicionalna božićna pjesma te kakve im osjećaje, prizore i asocijacije ona pobuđuje.

TOMISLAV BRALIĆ: U sve vrime godišta

Najdraža mi je pjesma »U sve vrime godišta« zbog toga što je jednostavna i zato što je ne pjeva samo kor, tu pjesmu pjevaju svi. Stari i mladi, cijela crkva zaori, zapjeva i najavi sveto Rođenje. Ta pjesma u meni pobudi ona najljepša sjećanja jer to je pisma koja najavljuje Božić. U Dalmaciji osobito je ona popularna, a i u našoj je klapi uvijek pjevamo u božićno doba. Uvijek se sjetim kad smo bili svi doma zajedno, nas desetero djece te otac i mati, i navečer smo pjevali »U sve vrime godišta«. Tako se osjeća taj miris Božića i Badnjega dana. I to su moji najdraži dani u godini i nadam se da će tako biti i ove godine, da ćemo biti doma svi zajedno okupljeni i radosni i da će nam biti lijepo.

MATE BULIĆ: U sve vrime godišća

Uvijek plačem kada se pjeva

Za mene je najljepša pjesma »U sve vrime godišća« jer ona ima specifičan način pjevanja za Katoličku Crkvu u jednom dijelu Hercegovine. Uvijek plačem kada se to pjeva, posebna je to emocija jer se sjetim svoje majke, oca, braće – općenito obiteljskoga doma. To je toplina koja me uvijek vrati u okrilje Božića.

HRVOJE LOZANČIĆ: Najdraža pjesma? Radije bih izabrao pjesmaricu!
Narodne pjesme donose čišći izričaj vjere, Božića

Hrvatski narod opjevao je razdoblje došašća i Božića. Puno je prekrasnih pjesama, iz svih krajeva Hrvatske, i rado ih slušam, kao što ih svojoj djeci puštam ispred pop-balada novijega vremena. Te pjesme nisu same po sebi nimalo loše – i djeca će ih svakako poznavati, kroz druge kanale u kojima uživaju u glazbi. Ali su naše narodne pjesme čišći izričaj vjere, Božića. Onoga kakav je on u osnovi. Najdraža pjesma? Radije bih izabrao pjesmaricu. U pitanju su pjesme kojima se kolendavalo, u veselju obilazilo domove, naviještalo i slavilo. Kolende poput »Dobra večer Bog da« (Split), »Na noge ustan’te« (Murter), »Dobra večer, dragi ljudi« (Dubrovnik).

DINO PETRIĆ: Tiha noć
Kad čujem tu pjesmu, rodi se neki mir u duši

Moja najdraža božićna pjesma je »Tiha noć«. Ta pjesma budi u meni sjećanje na djetinjstvo, kad sam kao dijete čekao polnoćku i iako mi se spavalo, kad bih je čuo, ta mi je pjesma odmah budila pozornost i neki mir u duši, a tako je i sad. Slike koje me vežu uz tu pjesmu su obitelj i zajedništvo.

ANA ŽAGAR: Tiha noć
Radost, mir i spokoj

U mojoj se obitelji uvijek pjevalo i sviralo, ali za Božić je to bilo nešto predivno za mene i moju braću! Svi smo bili članovi crkvenoga zbora i zbog toga su mi poznate sve božićne crkvene pjesme koje i dalje njegujem sa svojom obitelju. No ako moram izdvojiti najdražu, to bi bila »Tiha noć«. Kako su zime nekada stvarno bile zime, gotovo za svaki Božić pao bi velik snijeg i osjećaj koji pamtim i dandanas je odlazak na misu polnoćku pješice po snijegu koji prekriva cestu i pjevanje pjesme »Tiha noć« do crkve. Neopisivo koja radost, a opet veliki mir i spokoj!

STANKO ŠARIĆ: Nebo, daj oku zvijezdu visoku vidjeti

Vraća me u dane djetinjstva u Slavoniji

Jako mi se teško opredijeliti za baš jednu pjesmu, no za ovu prigodu proglasit ću meni najdražom božićnu pjesmu »Nebo, daj oku zvijezdu visoku vidjeti«. Ta se pjesma rijetko može čuti u današnje vrijeme, a kad je slušam, vraća me u dane djetinjstva u Slavoniji i budi sjećanje na scenu kada smo kao djeca iščekivali svećenika za blagoslov doma i u daljini čuli ministrante koji su zvonili zvončićima i pjevali tu pjesmu dok su šorom prolazili iz jednoga doma u drugi.