Božić, božićni ukrasi i orašar
Mnogo se i uz ovogodišnji advent govorilo o likovima koji ne pripadaju Božiću, a pun ih je grad, poput orašara i drugih ukrasa. Je li prigodno da se u vjerničkoj obitelji na božićnom drvcu nađu i te figurice orašara, ako postoje i jaslice?
Ružica H.
U crkvenim dokumentima nije zapisano čime bismo trebali ukrašavati božićno drvce, a običaji su u našem narodu od davnina bili – pa i ostali – različiti. Važne su nakane i simbolika. Nekada smo na drvce ili samo na granu koja je visjela sa stropa vješali jabuke i orahe umotane u neki ukrasni papir ili smo sami izrađivali božićne ukrase od šarenoga papira. Nekada smo drvca ukrašavali šarenim šećernim bombonima. Božićno se drvce zapravo ukrašavalo onim što su ljudi imali kod kuće ili što su sami izradili. Mnogi su sami izrađivali i jaslice. A onda je došlo vrijeme »kuglica i lampica« (neki će opravdano reći i komercijalizacije božićnih ukrasa), pa smo svoja božićna drvca počeli ukrašavati njima, a na vrh bismo stavljali zvijezdu. I svim tim ukrasima nastojali smo pripisati simboličko značenje i oni su nas trebali podsjećati na Isusovo rođenje u Betlehemu.
U tom kontekstu sjajan duhovni poticaj za kićenje bora dao je 2021. Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije »Obredom kićenja bora«. On se može slaviti kako u župnim zajednicama tako i u obiteljima, jer je božićno drvce za nas znak vjere u ispunjenost Božjih obećanja. »Kraj bora molimo za sve vjernike, osobito za obitelji, roditelje i djecu, za bake i djedove, za sve bolesne i nemoćne; molimo za ljude koji trpe i koji su daleko od topline doma. U svima njima prepoznajemo sliku Krista. Njega prepoznajemo u Djetetu koje ulazi u naše živote, da bismo mu se poklonili okićeni malenošću, strpljivošću i velikodušnošću. Neka taj duh odražava nakit na boru«, piše na službenoj internetskoj stranici Zagrebačke nadbiskupije. U tom duhu razmislite i o tome hoćete li na bor ili ispod njega staviti lik orašara ili ne ćete, a u svakom slučaju neka nikomu od nas vjernika ne bude »zamjena« za Isusa koji se rodio kako bi nas spasio od grijeha.
Otkad se slavi Božić?
Kada se u Crkvi počela slaviti svetkovina Kristova rođenja, Božić?
S. P.
O blagdanu Božića puno smo puta pisali – i nadugo i naširoko – često citirajući našega liturgičara i pomoćnoga biskupa zagrebačkoga Ivana Šaška koji ističe da je nastanku i pojavi Božića pridonijelo nekoliko razloga. »Prvi je od njih pokušaj da se zamjenom Božića potisne pogansko slavlje u čast nepobjedivomu suncu (Sol invictus – Dies Solis invicti). Riječ je o slavlju vezanu uz zimski solsticij, koje je uveo car Aurelijan (270. – 275.). To se pogansko slavlje lako moglo prereći na kršćanski način. To nepobjedivo sunce koje se iznova rađa prevedeno je kao Krist koji je Sunce pravde, kako kaže biblijski tekst (usp. Mal 4, 2; Lk 1, 78). Ipak, čini se da je pravi razlog negdje drugdje.
Naime, početkom 4. st. neki su u Crkvi osporavali Božje utjelovljenje, Kristov dolazak kao čovjeka na zemlju, te je Crkva, da bi suzbila krivi nauk, vjerojatno uvela ovo slavlje Kristova utjelovljenja na dan koji je svojom simbolikom pogodovao tumačenju toga događaja: Krist koji je novo sunce što pobjeđuje tamu svijeta. Ovo je slavlje željelo biti obrana onoga što i danas molimo u Vjerovanju: ‘vjerujem u Isusa Krista, Sina Božjega, začeta po Duhu Svetom, rođena od Djevice Marije’. Ono što iznenađuje jest brzina kojom se slavlje proširuje na čitavo kršćanstvo«, pa se od četvrtoga stoljeća slavi u cijeloj Crkvi.
Misa četvrte adventske nedjelja i polnoćka
S obzirom na to da imamo najkraće adventsko vrijeme ove godine, a u nedjelju 24. prosinca je i Badnjak – molim Vas pojašnjenje: trebam li te nedjelje ići dvaput na misu, onu adventsku i potom ponoćku?
Čitatelj
Na četvrtu ćete adventsku nedjelju sudjelovati na misi redovito (jer liturgijski gledano nedjelja ima prednost pred Badnjakom, pa možda ne ćete na polnoćku), ako se držite crkvenih propisa i zapovijedi, a trebate ići i na božićnu misu. Ako možete, mi bismo Vam preporučili i polnoćku i danju božićnu misu, a to ćemo objasniti. Katekizam Katoličke Crkve nas uči: »Crkveni propis određuje i konkretizira Zakon Gospodnji: ‘Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi.’ ‘Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu’« (br. 2180).
Za sve one koji mogu preporuka bi bila da sudjeluju na misi na četvrtu nedjelju došašća, na polnoćki i na božićnoj danjoj misi. KKC nas podsjeća: »Sudjelovanje u zajedničkom euharistijskom slavlju dana Gospodnjega svjedočanstvo je pripadnosti i vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Vjernici tako svjedoče svoje zajedništvo u vjeri i ljubavi. Istodobno svjedoče Božju svetost i svoju nadu u spasenje. Jedni druge učvršćuju uz potporu Duha Svetoga« (KKC, 2183). Ima li ljepše prigode od ove da to učinimo ovoga Božića, koji nam je liturgijski tako »zgusnut« i bogat?