Prvak hrvatske leksikografije Mate Ujević rođen je u Krivodolu 13. srpnja 1901. Maturiravši u Splitu, studirao je u Zagrebu i Ljubljani književnost, povijest i francuski jezik. Uređivao je – ili u njima surađivao – katolička glasila »Mladost«, »Luč«, »Narodna politika«, »Hrvatska prosvjeta«, »Obitelj«. U dnevniku »Hrvatska straža« bio je stalni kolumnist, katkad pod pseudonimom Disky. U almanahu »Luči« 1925. izrekao je svoj »credo«: »Ideal naš je u stvaranju društva koje svoj moral crpi iz kršćanstva i koje osjeća jedinstvenost mističnog tijela opće crkve, Bogom upravljene. Ostaje nešto trajna, a to je čovjek, potpun kršćanin /katolik/, oduhovljen ljubavlju i dobrim životom, iskren sin svoga naroda, vjeran Bogu, a brat ljudima.«
Uz više monografija, najvažnije je njegovo djelo »Hrvatska enciklopedija«, djelomice izišla u pet svezaka od veljače 1941. do svibnja 1945. Za vrijeme NDH uspješno je vodio Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, preteču današnjega Leksikografskoga zavoda. Kraj rata značio je i kraj tadašnjih projekata, no godine 1950. Krleža ga je uzeo za svojega zamjenika u novom Leksikografskom zavodu, gdje se, uz ostalo, posvetio izvrsnoj »Pomorskoj enciklopediji« i »Bibliografiji rasprava, članaka i književnih radova (od XVIII. st. do 1945.)«.
Da nam je te svijesti i danas…
Umro je 7. siječnja 1967. u Zagrebu. Bio je »gromada hrvatske kulture 20. stoljeća« (B. Petrač), jedna od najumnijih hrvatskih glava uopće. Uvijek i u svemu katolik, što je svjedočio i u obiteljskom životu – sa suprugom Marijom Juras i sedmero djece – širokih pogleda i stremljenja, bio je čovjek istinske humanosti, kojega je Jad Vašem Države Izrael 1994. proglasio »pravednikom među narodima«. Hrvatskomu narodu posvetio je sve svoje talente radeći za njegovu kulturnu afirmaciju. »Povijest kultura«, napisao je 1944. godine, »pokazuje nam da su samo oni narodi postigli velik stupanj duhovnog života koji su kulturnom stvaranju dali vlastiti lik i koji su u sebi i svojim duhovnim osobinama tražili izvore za svoj rad. Pitanje, dakle, kakvo ima biti naše kulturno stvaranje i kojim putem ima poći, za nas je riješeno: ni istok ni zapad, ni sjever ni jug; u ovoj našoj dragoj hrvatskoj zemlji i u ovim našim ljudima potražiti početak i izvor našeg nadahnuća i za nj stvarati.« Eh, da nam je te svijesti i danas… (L)
