Zabrinjavajuće je kako dolazi do toga da je hrvatska nacija sve starija, sve bolesnija, a istodobno se suočava s odljevom mladih koji svoj život nastavljaju diljem Europske unije pa i šire. Razina socijalne skrbi, kao i status umirovljenika, daleko su od toga da si građani treće životne dobi, kada se više ne mogu brinuti sami o sebi, mogu priuštiti smještaj u adekvatnoj ustanovi. Pedesetak je javnih domova u Hrvatskoj, a u njima ima mjesta za nešto više od 10 000 korisnika. Privatni su domovi pak daleko skuplji, a i uvjeti u njima nerijetko su lošiji nego u državnima. Usto, privatni su domovi posljednjih godina više puta punili stranice crne kronike, dok su njihovi korisnici gubili živote u stravičnim požarima, pa i u eksploziji bombe. Svaka je ta tragedija jeziva na svoj način, a posebno rastužuje, pa i izaziva ogorčenost činjenica da su zbog kojekakvih propusta najranjiviji članovi društva doživjeli užasnu smrt. I to tamo gdje su stigli kako bi bili sigurniji, a članovi njihovih obitelji mirniji, gotovo plativši tu (prividnu) sigurnost i mir, i u doslovnom i u prenesenom smislu riječi. Teško se odati dojmu da korisnike domova za starije nerijetko u opasnost dovodi nečija neutaživa želja za profitom. Nije moralno, ali nije kažnjivo biti megaloman, no zato trebaju u praksi, ne samo na papiru, postojati mehanizmi kontrole koji će voditi računa o tome da stari i bolesni građani u takvim ustanovama budu sigurni. Poseban je problem, nadalje, nedostatak hospicija. Obitelji su često primorane nositi teret teške bolesti svojih najmilijih iako zato nisu stručne niti imaju snage. Nerijetko im stoga kao jedina opcija ostaje plaćanje skupoga privatnoga smještaja kako bi njihovi očevi i majke dostojanstveno dočekali smrt. Centri za starije osobe trebali bi osiguravati nove dodatne kapacitete za smještaj starijih osoba koje potpuno funkcionalno ovisne o pomoći druge osobe i čije se potrebe ne mogu zadovoljiti na razini kuće ili lokalne zajednice, objašnjava Suzana Lepan Štefančić za Večernji list.
Nova opasnost pojavljuje se u nekim zemljama, a pokrenute su i ozbiljne kampanje: djecu na društvenim mrežama vrbuju da postanu »mule« i »operu novac« za proviziju. »Mule« su osobe koje za nekoga prenose drogu ili novac, najčešće kao putnici u zrakoplovima, ili posao odrađuju preko interneta.
U mnogim državama pokrenute su ozbiljne kampanje kako bi se javnost upoznala s »dječjim mulama«. Hrvatska udruga banaka upozoravala je na prevarante koji traže osobe koje bi prenijele neki novčani iznos s bankovnoga računa na račun nepoznate osobe. Kriminalci preko e-poruka, stranica za traženje posla ili oglasa regrutiraju nevine osobe za prijenos novca uz određenu naknadu. Tinejdžeri su posebno ugroženi jer često nisu svjesni prave prirode aktivnosti koju poduzimaju. To što ne znaju što je zločin, nije isprika. Postaju sudionici u kaznenom djelu, upozoravaju u inicijativi Fraud – SMART, koja podiže svijest o bankovnim prijevarama i iznosi neke signale koji bi mogli upućivati na to da je dijete postalo »mula«. Dijete odjednom ima višak novca i to skriva od roditelja, kupuje skupu odjeću, a nije mu povećan džeparac i ne radi preko praznika. Često je povučeno i pod stresom. Kad su analize pokazale da je broj mlađih od 14 do 18 godina koji zloporabe svoje bankovne račune u Velikoj Britaniji porastao za 73 posto u dvije godine, pokrenuta je opsežna kampanja podizanja svijesti, upozorio je Ivica Beti u Večernjem listu.
Alarmantno je istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta (ERF) koje pokazuje da petina učenika drugoga razreda srednje škole barem jednom razmišlja o samoubojstvu, a 14 posto ih je razradilo plan. Trećina mladih priznaje da nema kontrolu nad hranom, a petina se namjerno samoranjava. Stručnjaci tvrde da su ti podatci u porastu u usporedbi s ranijim studijama prije pandemije. Sedam posto učenika izvještava da su pokušali počiniti samoubojstvo, stoji u nalazu istraživanja čija je voditeljica dr. Miranda Novak. Iznijela je podatke da gotovo trećina učenika iskazuje ozbiljne simptome anksioznosti, od toga njih 22 posto vrlo izražene, a 17 posto njih navodi ozbiljne simptome stresa, što je podjednako postotcima u prvom razredu. Dio rezultata istraživanja upućuje na probleme s prehranom: pet posto adolescenata navodi da si je namjerno izazvalo povraćanje, 30 posto njih tvrdi da imaju dojam kakao su izgubili kontrolu nad jedenjem, devet posto ih je izgubilo više od osam kilograma u zadnja tri mjeseca, 29 posto ih se smatra debelima iako im drugi govore da su mršavi, a 23 posto učenika izvještava da razmišljanje o hrani dominira njihovim životom. Vezano uz zastupljenost sredstava ovisnosti, učenici najčešće konzumiraju alkohol (77 posto njih je probalo alkohol), a 49 posto 16-godišnjaka popilo je barem četiri pića zaredom kako bi se napilo. Cigarete i električne cigarete koristilo je čak 45 posto mladih, a 22 posto je probalo inhalante poput benzina, ljepila ili spreja. Marihuana je također zastupljena te ju je probalo 18 posto učenika drugoga razreda. Energetska pića probalo je 73 posto učenika drugoga razreda, prenosi Mirela Lilek za Jutarnji list.
