U mojem krugu prijatelja nastala je prepirka oko toga može li vjernik biti pripadnik klubova Rotary i Lions. Postoji li jasno određenje Crkve o tom pitanju?
M. S.
U »Našim razgovorima« imali smo prilike odgovarati na slično pitanje budući da uz članove klubova Rotary i Lions u nekih vjernika postoji sumnja da su povezani s masonerijom, a u Zakoniku kanonskoga prava (kan. 1374) vjernicima katolicima zabranjeno je učlaniti se u društva koja rovare protiv Crkve, o čemu je pisao i crkveni pravnik dr. fra Jure Brkan, ali ističući da se u tom kanonu masoni izričito ne spominju. No dr. fra Brkan nadalje piše: »Samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983. Kongregacija za nauk vjere 26. studenoga 1983. očitovala se posebnim dokumentom, ‘Quaesitum est’, te izjavila da je nauk masonskih ‘društava nepomirljiv s crkvenim naukom, da ostaje neizmijenjen negativni stav Crkve u pogledu masonskih društava’, te da katolici koji se upišu u masonska društva teško griješe, tako da ih se ne smije pripustiti na svetu pričest.« Zbog toga što je osnivač Lions-kluba bio mason Melvin Jones još postoji sumnja u neku vrstu povezanosti tih dvaju društava, ali i Rotary-klubova. O odnosu Crkve prema Rotary-klubu već smo isto tako pisali i citirali smo poznato stajalište svetoga pape Ivana Pavla II. koji se o njemu nije negativno izrazio. Primajući članove »Rotary Internationala« 14. srpnja 1979., on je održao govor u kojem je već u prvoj rečenici istaknuo da slijedi primjer svojega prethodnika Pavla VI. i da mu je zadovoljstvo što ima prigodu nastaviti, na međunarodnoj razini, razgovor što ga je s njima Pavao VI. započeo prije više godina u Milanu, a koji je nastavio kasnije u Rimu. »Vaša prisutnost ovdje danas pokazuje veliku snagu dobra. Dolazite iz najrazličitijih nacija i okruženja i sa sobom donosite veliko iskustvo na ekonomskom, industrijskom, profesionalnom, kulturnom i znanstvenom području. U solidarnosti vašeg udruženja pronalazite uzajamnu pomoć, recipročno ohrabrenje i sudjelovanje u naporima djelovanja za opće dobro. Onomu tko na vas gleda s dubokim zanimanjem i oštrom pozornošću, zapravo se čini da pružate, s iskrenošću i velikodušnošću, svoje talente, svoje resurse i svoje energije u službi čovjeka.« Da ne navodimo dalje dijelove pohvalnoga govora sv. Ivana Pavla II., mislimo da i taj citat govori o pozitivnom vrjednovanju onoga što je među članovima takvih društava pozitivno i da izražava stajalište da Crkva takve pozitivne inicijative ne osuđuje jer je sveti Ivan Pavao II. doslovno rekao i ovo: »U vašim naporima i pokušajima za dobro čovjeka, možete biti sigurni u razumijevanje i poštivanje Katoličke Crkve«, a posebno se obratio i vjernicima katolicima među rotarijancima, koje je na jubilejskoj audijenciji u Godini milosrđa 30. travnja 2016. primio i papa Franjo.
Poštovani! Možete li mi pojasniti pojam ekskomunikacije, izopćenja »latae sententiae«?
E. M.
Ekskomunikacija ili izopćenje »latae sententiae« znači da se u to izopćenje upada samim počinjenim činom i da nije potrebno nikakvo crkveno očitovanje o tome jer je to »izopćenje unaprijed izrečeno«, kao što npr. u kanonu 1364 § 1 piše za otpadništvo od vjere, krivovjerstvo ili raskolništvo: »Otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno, uz obdržavanje propisa kan. 194, § 1, br. 2; klerik se osim toga može kazniti kaznama o kojima se govori u kan. 1336, § 1, brr. 1, 2. i 3.« I neki drugi kanoni navode zbog čega netko može upasti u izopćenje unaprijed izrečeno. Na primjer, u kanonu 1367 piše: »Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili drži upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici; klerik se osim toga može kazniti drugom kaznom, ne isključivši otpust iz kleričkog staleža.« Kanon 1370 u § 1 navodi da u izopćenje unaprijed izrečeno upada »tko upotrijebi fizičku silu protiv rimskog prvosvećenika«, kan. 1378 u § 1 kaže da u izopćenje unaprijed izrečeno upada »svećenik koji radi protiv propisa kan. 977« (to jest ako odriješi sukrivca u grijehu protiv šeste Božje zapovijedi), kanon 1382 navodi da u izopćenje unaprijed izrečeno upada biskup koji bez papinskoga naloga posveti nekoga za biskupa (ali i onaj koji ga primi) te ispovjednik koji prekrši ispovjednu tajnu (povrijedi ispovjedni pečat), kao što navodi kanon 1388 – § 1. U izopćenje »latae sententiae« upada i onaj tko »nešto poduzme radi pobačaja, ako dođe do učinka« (kan. 1398).
