Kad program na kninskoj tvrđavi u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u misli dozove oslobađanje toga grada i pobjedu u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluji«, ne treba zaboraviti da je stotinjak godina prije Domovinskoga rata kninska tvrđava doživjela još jedno spašavanje. U tom je pothvatu sudjelovao franjevac i arheolog, kninski župnik fra Stjepan Alojzije Lujo Marun (1857. – 1939.), pa za mjesto snažne nacionalne simbolike, gdje je podignuta zastava nakon oslobođenja Knina, treba zahvalnost izraziti Hrvatskomu starinarskomu društvu koje je osnovao fra Lujo Marun koji je kninsku tvrđavu uspio spasiti od usko poduzetničkih motiva.
Naime, austrijska je vlast namjeravala iskoristiti tvrđavu kao kamenolom, no Hrvatsko starinarsko društvo kupilo je 1889. godine na javnoj dražbi tvrđavu za 8600 tadašnjih kruna. Novac je skupljen od kninskih i hrvatskih rodoljuba, a veći je dio iznosa osobno priložio fra Lujo Marun, pa je tako tvrđavu koja potječe iz 10. stoljeća i u kojoj su bile zgrade ninskih dostojanstvenika te kralja, u kojima su se održavali državni sabori i sudovanja, stavio u kulturne svrhe.
Marunovim zalaganjem otvoren je 1893. godine prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu, a 1887. godine počela je njegovom zaslugom izlaziti »Starohrvatska prosvjeta« – glasilo Hrvatskoga starinarskoga društva. Uvođenjem šestosiječanjske diktature 1929. godine o. Marun je prisilno umirovljen, a umro je deset godina kasnije u Kninu, gdje je i pokopan. Spomen na njegove zasluge za očuvanje baštine i spomenika živi i danas u bisti s njegovim likom postavljenoj 1995. godine na kninskoj tvrđavi.