Prekomjerna količina negativnih vijesti jedna je od boljaka suvremenoga novinarstva i medija tzv. glavne struje, koja postaje sve učestalija u javnom prostoru. Uz »poplavu« dramatičnih naslova koji »vrište« s naslovnica internetskih portala posljednjih godina nije neuobičajeno da takav trend – zastrašivanja i šokiranja publike da bi se privukla pozornost – pokušavaju slijediti i novinari u »starim medijima«.
Prenositi isključivo negativne vijesti, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, iz psihološkoga je gledišta vrlo opasno budući da se među čitateljima i gledateljima može stvoriti izobličena slika stvarnosti i svijeta u kojem se događa samo loše. No, napominju iz »Obitelji i medija«, mediji i dobre vijesti ipak mogu ići ruku pod ruku.
Na tom su tragu dali nekoliko savjeta koji mogu vrijediti ne samo za medijske djelatnike, nego i za njihovu publiku. Primjerice, ako mediji izvještavaju o nekoj prirodnoj katastrofi i donose danima samo brojke stradalih i podatke o materijalnoj šteti, i na čitateljima je odgovornost potražiti i neke pozitivne vijesti. To može biti i reportaža o obitelji koja je primila na neko vrijeme u svoj dom žrtve nekoga nevremena ili druge katastrofe, napominju iz »Obitelji i medija«.
U ponekim su zapadnim društvima nasilje i kriminal česta tema u medijima. Iz »Obitelji i medija« predlažu da se kao protuteža takvim vijestima pronađu sadržaji koji pokazuju da iz nečega lošega može ipak proizići nešto dobro. U tom su duhu orisali i vlastitu »teoriju« dobroga novinarstva kojemu se suvremeni čitatelji trebaju obraćati: »Postoje tolika pozitivna zbivanja u našem svijetu i toliki dobri ljudi koji svoje slobodno vrijeme, ali i čitave karijere, posvećuju služenju drugima. Dužnost je pravoga novinara govoriti i o dobrim stvarima. To podiže povjerenje u ljude i motivira druge da svoj angažman podrede općemu dobru.«
