Nedavno su objavljene dvije važne studije koje potvrđuju sumnje i upozorenja znanstvenika da je plodnost muškaraca ugrožena, odnosno da se kvaliteta sperme smanjuje već pedesetak godina. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća prosječna koncentracija spermija iznosila je 99 milijuna, a najnovije brojke govore o koncentracijama ispod 47 milijuna po mililitru. Hemocitometrijske analize, dakle, pokazuju 50-postotni pad koncentracije spermija, a kod mnogih muškaraca to zapravo znači da ne će imati potomaka.
U objavljenoj metaanalizi obrađeno je 42 tisuće muškaraca, a znatan poremećaj reproduktivnih sposobnosti uočen je u populacijama Sjeverne Amerike, Europe, Australije i Novoga Zelanda (Human Reproduction, 25. 7. 2017.). Pregledom dosadašnjih rezultata potvrđena su prva upozorenja o epidemiji neplodnosti u Danskoj. Još je 1992. godine danski pedijatar Niels Skakkebaek uvjeravao sunarodnjake: »Kvaliteta muških spolnih stanica kod Danaca je vrlo loša, izmjerena je smanjena koncentracija i smanjena pokretljivost spermija, te mnoge druge malformacije. U Danskoj se dogodila epidemija muške neplodnosti. Više od 20 posto Danaca koji to žele ne mogu imati djecu.«
Osim što je ozbiljan spolni poremećaj, smanjena koncentracija spermija često je povezana s povećanim morbiditetom i mortalitetom kod muškaraca. Također, poremećaj broja muških spolnih stanica neki znanstvenici izravno povezuju s pojavom kriptorhizma, hipospadije, raka testisa, s poremećajem spolne orijentacije, gubitkom muškosti… U navedenoj studiji istraživači upozoravaju da je trend vrlo loš, posebice u razvijenim zemljama svijeta, te se ne vidi kraj narušenomu spolnomu zdravlju muške populacije. Frederick vom Saal, profesor biologije na sveučilištu u Missouriju, situaciju naziva »spiralom smrti muške neplodnosti«.
Nisu sasvim jasni uzroci uočenih negativnih trendova kod muške populacije, no u posljednje se vrijeme sve češće govori o okolišnim čimbenicima koji utječu na spolno zdravlje muškaraca. Na prvom mjestu »crnoga popisa« nalaze se endokrini disruptori ili hormonski otrovi koji izravno utječu na hormonsku ravnotežu kod čovjeka. Među njima se nalazi etinil-estradiol, sintetski estrogen koji se masovno rabi u kontracepcijskim sredstvima i pri nadomjesnoj hormonskoj terapiji (tijekom ženske menopauze). Otpadne vode, rijeke i jezera, pa čak i pitke vode, sadrže mjerljive koncentracije toga kemijskoga spoja. U najnovijoj je studiji upravo etinil-estradiol prikazan kao glavni uzročnik muške feminizacije (PloS Genetics, 20. 7. 2017.).
Štoviše, dokazano je da sintetski estrogen izaziva posljedice koje su mjerljive u drugoj i trećoj generaciji laboratorijskih miševa. To znači da se kontakt s etinil-estradiolom »pamti« kroz generacije. Patricia Hunt, profesorica molekulskih bioznanosti i glavna autorica studije, pokazala je također da izloženost sintetskim estrogenima pojačava neželjene učinke (spolne poremećaje) u sljedećim generacijama. Time je pojasnila mogući ekotoksikološki mehanizam zbog kojega dolazi do poremećaja muške plodnosti.
Laura Vanderberg sa sveučilišta u Amherstu pojašnjava važnost nove studije: »Još nitko nije proučavao učinak sukcesivne izloženosti estrogenima. Posljednjih nekoliko desetljeća izloženi smo etinil-estradiolu, a spolna oštećenja uočena u jednoj generaciji postaju izraženija u sljedećoj.« Radi se jednostavno o tome da onečišćenje okoliša sintetskim estrogenima nije epizoda, nego stalna kemikalizacija životnoga prostora.
Muškarci su očigledno osjetljiviji na djelovanje tragova etinil-estradiola iz okoliša. Time se jedan ekološki incident pretvara u medicinski, ali i demografski problem. Pred izazovima trudnoće i menopauze, prirodnim i sasvim normalnim stanjima, mnoge žene posežu za estrogenom »terapijom«, čime ugrožavaju plodnost i zdravlje muške populacije. Čini se kao da se ostvaruju predviđanja ekološkoga bestselera »Naša ukradena budućnost« iz 1996. godine, čiji autori u podnaslovu postavljaju pitanje: Ugrožavamo li vlastitu plodnost, inteligenciju i opstanak?
