Svaki se izbori očekuju s novim nadama. Zato su bitne izborne liste političkih stranaka, razne koalicije i nezavisne liste, kao i način njihova sastavljanja ili ugovaranja te programi. Novi izbori pokazat će zadovoljstvo ili nezadovoljstvo građana politikom vladajuće stranke i njezine vlade.
Sadašnji politički trenutak prate međusobna neslaganja oko migranata i stranih radnika, sukobi vlasti i sindikata oko plaća i sumnje glede dosljedne borbe protiv korupcije. Nažalost ne vide se i druge opasnosti i moguće trajne štetne posljedice. Zato valja upozoriti na neke opasnosti.
Sukob interesa. Mnogima nije jasno, a posebno državnim dužnosnicima, što znači »sukob interesa«. Pojednostavnjeno rečeno, sukob interesa prividno su nevidljive povlastice političara vezane uz koristi koje su moguće uz njihov položaj u vlasti. Uobičajeno je opravdanje političara i dužnosnika da se ne osjećaju odgovornima ili da nisu znali da su u sukobu interesa ili da su zaboravili.
Javnost se ima s pravom pitati kako su takve »neznalice« i zaboravljivi smušenjaci sposobni voditi državu, ministarstva, brojne agencije i velike tvrtke. Neki prigovaraju da se propitivanjem njihovih ponašanja zadire u njihovu privatnost. Ipak bi s pojavom njihovih imena na izbornim listama birači trebali biti oprezni.
Koalicije. Predizborne koalicije, razni stranački, ali i nestranački blokovi bili su nužna pojava na početku izgradnje demokracije. Danas kada je Hrvatska pala na nešto više od 3,5 milijuna stanovnika, trebao bi biti smanjen broj stranaka i strančica i nezavisnih, a onda i koalicija. Hrvatska je premala za tako velik broj stranaka s prividno različitim, ali u biti sličnim programima. Razlike među strankama više su svjetonazorske i ideološke, a najmanje gospodarske. No i te tobožnje ideološke različitosti obično izbljeđuju ili nestaju dolaskom na vlast, pa »različiti« postaju slični, a ne mijenja se ni gospodarska politika. Zato građani Hrvatske kao birači trebaju dobro razmisliti komu će dati svoj glas, a posebno paziti na činjenicu da davanjem glasa nekomu tko nema šanse prijeći izborni prag ne ponište svoju biračku volju. Kod sklapanja koalicija na scenu stupaju razne »trgovine«, »izdaje« i »prebjegavanja« ili »preobraćenja«, kako prije izbora tako i poslije.
Dvije velike i vodeće političke stranke u Hrvatskoj HDZ i SDP u pravilu naizmjence osvajaju vlast zahvaljujući koalicijama, koje su najčešće politička trgovina. Sada se tim iskustvom počinju koristiti i manje stranke svojim traženjima predizbornih koalicija, primjerice Socijaldemokrati.
No ta pojava ne daje pravo unaprijed hvaliti ili osuđivati neku koaliciju. Naime, najvažnije je ono što se nudi kao prihvatljivi zajednički ciljevi radi zaustavljanja korupcije, socijalnoga raslojavanja i osiromašenja te sprječavanja iseljavanja.
Iako su koalicije dokaz da je hrvatsko društvo previše politički razjedinjeno, stvarna podijeljenost, odnosno razlike, kada se gleda sa stajališta većine građana, daleko je manja. Veća podijeljenost i nesnošljivost postoji među stranačkim liderima i najviše zbog njihovih taština.
Programi. Programi stranaka i koalicija koji bi trebali biti prepoznati i odlučujući morali bi isticati sljedeće ciljeve: kako smanjiti broj nesigurnoga privremenoga zapošljavanja na određeno vrijeme, kako zaustaviti daljnje povećavanje dobnih granica za ostvarenje prava na starosne mirovine, umjesto prigodnih mirovinskih davanja pojačati redovita mirovinska povećanja, priznati pravo na dječje doplatke za svako dijete i bez uvjeta cenzusa, provesti reforme uprave umanjivanjem broja općina i smanjiti centralizaciju vlasti. U poljoprivredi brže rješavati problem zaostajanja malih poljoprivrednih gospodarstava (OPG). Glede prirodnih bogatstava oduprijeti se tendencijama privatizacije (šuma, voda i plaža…).
Stranke i koalicije u čijim programima građani prepoznaju stvarnu želju za rješavanjem navedenih problema imaju više nade za izborni uspjeh. Građani žele i očekuju bitan zaokret od dosadašnjih politika. Konkurencija ideološko-političkih ponuda »na tržištu« borbe za vlast sve je brojnija, ali nedostaje prepoznatljivosti, koja bi bitno utjecala na opredjeljenje birača. Zato svaka stranka treba prvo postaviti pitanje zašto su građani nezadovoljni današnjim vodećim političkim strankama. Odgovor treba tražiti u činjenici da nije bilo dovoljno hrabrih politika i da je bilo previše zagrižljivosti, a premalo zajedništva.
