Vazmeno bdjenje najvažnije je i najveće bogoslužje u cijeloj liturgijskoj godini. U svakoj nedjeljnoj euharistiji slavi se vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, no u vazmenom bdjenju to je posebno slavlje, već i po tome što je riječ o bdjenju, odnosno noćnoj službi gdje se prelaskom iz subote u nedjelju ostvaruje otajstveni prijelaz: prijelaz Krista iz smrti u uskrsnuće, ali i prijelaz svakoga vjernika iz smrti grijeha u život djece Božje, što se osobito očituje upravo kod novokrštenika u toj vazmenoj noći.
Uzori i zagovornici
Upravo je mnoštvo simbolike u vazmenom bdjenju, a u krsnoj službi uz blagoslov krsnoga zdenca uobičajeno se mole ili pjevaju litanije svih svetih. Stoga smo za pojašnjenje kako se u liturgiji vazmenoga bdjenja našlo mjesta za litanije svih svetih i kako ih razumjeti zamolili liturgičara s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu prof. dr. Zvonka Pažina, koji je rekao da je razumljivo zapitati se kako to da se u najsvečanijem bogoslužju – kada se slavi Kristova pobjeda nad smrću – našlo mjesto za molitvu mnoštvu svetaca. »Po sebi je, naime, liturgijska molitva redovito upravljena Ocu po Sinu u Duhu Svetom. A ovdje, u tom najsvečanijem bogoslužju mole se litanije svih svetih u kojima se u drugom licu obraćamo pojedinim svetcima«, kaže dr. Pažin.
Prije nego što je rekao nešto više o značenju i važnosti litanija svih svetih u sklopu vazmenoga bdjenja, ukratko je dr. Pažin podsjetio na smisao štovanja svetih u bogoslužju. »Naime, Crkva od početaka časti svoje mučenike, ako se u njima na poseban način ostvarilo Kristovo spasenje. Oni su vjernicima uzori, ali i zagovornici. Tako je, na primjer, zabilježeno da su se još sredinom 2. stoljeća vjernici iz Smirne u radosti i veselju okupljali na grobu svojega biskupa mučenika Polikarpa časteći njegove zemne ostatke svake godine na dan njegova mučeništva.«
Kako se u Crkvi učvršćivalo štovanje mučenika, ali i drugih svetaca koji nisu bili mučenici, uskoro su se u osobito svečanim bogoslužjima našle i litanijske molitve svima svetima, napominje naš sugovornik liturgičar i kaže da su najstariji dijelovi tih molitava početak i svršetak gdje su molbe upućene Kristu: »Gospodine, smiluj se« i završetak: »Da se dostojiš…« Zazivi svetima uvrstili su se u litanije na Istoku u 5. st., a na Zapadu od 7. st.
S Kristom uskrsnuli u novinu života
Odgovarajući na pitanje zašto su litanije svih svetih ušle u vazmeno bdjenje, prof. dr. Pažin kaže: »Od 3. stoljeća u vazmeno se bdjenje uvrštava i krštenje odraslih. To je zbog toga što je to najsvečanije bogoslužje, ali još više zbog simbolike: kao što je Krist iz smrti prešao u život, tako i krštenici umiru grijehu, da bi zajedno s Kristom uskrsnuli u novinu života, da bi bili preporođeni.
Dr. Zvonko Pažin: »U litanijama se povezuje nebeska Crkva sa zemaljskom Crkvom. Vjernici mole te litanije u nadi da će oni Kristovim spasenjem te zagovorom i primjerom nebeske Crkve i sami zavrijediti uskrsnuti zajedno s Kristom«I zbog toga, prije nego što bi se pristupilo krštenju, blagoslivljala bi se voda, a prije blagoslova krsne vode bile su upravo litanije svih svetih. U tom prevažnom trenutku ostvaruje se općinstvo svetih, to jest ono otajstveno jedinstvo Crkve na zemlji i Crkve na nebu. Zato se Crkva u tom trenutku utječe zagovoru svetaca, da oni svojim molitvama i svojim zagovorom pridonesu da Krist blagoslovi vodu te da snagom Kristova vezenoga otajstva novokrštenici po krštenju zakorače u novi život u Kristu. Zanimljivo je da su se u starom bogoslužju molitveni zazivi u litanijama svih svetih ‘duplicirali’. To je bilo stoga što se u vazmenom bdjenju služba krštenja obavljala izvan crkve pa bi vjernici, dok bi čekali dolazak novokrštenika, ponavljali molitvene zazive tih litanija.«
Litanije su govor srca
U litanijama svih svetih ima mnogo toga uskrsnoga, pojašnjava prof. Pažin i kaže: »U njima se povezuje ona nebeska Crkva u kojoj je silno mnoštvo svetaca i koji su u nebeskoj slavi – s našom zemaljskom Crkvom. Vjernici mole te litanije u nadi da će oni Kristovim spasenjem te zagovorom i primjerom nebeske Crkve i sami zavrijediti uskrsnuti zajedno s Kristom.«
Da su litanijske molitve uvijek privlačne čovjekovu duhu, opće je poznata stvar, a komentirajući tu privlačnost u nizanju i ponavljanju zaziva, liturgičar dr. Pažin kaže: »One su kao disanje, one su nalik onim molitvama srca gdje molitelj uvijek nanovo ponavlja iste molitvene zazive. Zbog istoga je razloga vjernicima omiljena krunica: uvijek se nanovo ponavljaju isti molitveni zazivi. Ponavljati i ponavljati uvijek isto – to je govor ljubavi. Tako govorimo svojoj djeci, tako razgovaraju oni koji se vole. Litanije su govor srca koje se s ljubavlju obraća Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, a zatim Isusovoj majci Mariji i tolikim svetima. Svi su oni naši prijatelji, naša braća i sestre koji nam prethode u nebeskoj slavi. Njima se obraćamo djetinjom ljubavlju. Oni nas ispunjaju nadom i radošću.«
Struktura litanija svih svetih veoma je skladna: prvo se upućuju zazivi Kristu, zatim svim osobama Presvetoga Trojstva, a odgovor na te zazive je: »Smiluj nam se.« Nakon toga slijede zazivi različitim svetcima, među kojima se prvo spominje Djevica Marija. Na kraju su opet zazivi Kristu za potrebe Crkve koji započinju formulom: »Da se dostojiš…«, pri čemu se moli za Crkvu, za posebne potrebe, primjerice da blagoslovi vodu, da očuva od kuge, gladi i rata, da oprosti grijehe. Naravno, popis svetaca varira od Crkve do Crkve. Postoji standardni, rimski, popis svetaca, ali svaki narod, pa i svaka zajednica, primjerice redovnička, uvrštava i svoje vlastite svetce zaštitnike, tako da popis nije točno određen.
Od »velikih« od »malih« litanija
