Znakovitim se može smatrati to što je uoči izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru iz Hrvatske biskupske konferencije umjesto uobičajene poruke stigla izjava Komisije »Iustitia et pax«. Riječ je o važnom tijelu hrvatskih biskupa zaduženu zauzimati se za ostvarenje pravde i mira, baviti se pitanjima koja se tiču društvene pravde, suočavati se s problemima rata i sigurnosti, štititi ljudska neotuđiva prava i dostojanstvo ljudske osobe, ali i govoriti o zauzimanju katolika na političkom području iz perspektive socijalnoga nauka Crkve. To što izjava dolazi upravo iz toga tijela hrvatskih biskupa i to što je sadržajem obuhvatila sva ta područja već je znak da se uoči izbora hrvatsko društvo ne nalazi u redovitim okolnostima.
Naime, već u naslovu izjave stoji poziv da se očuva dostojanstvo politike, ali i ustavnopravni poredak države, što dosadašnjih godina u formulacijama nije baš bio slučaj. Kao što, uostalom, dosad nije bio slučaj da se predsjednik Republike Hrvatske aktivno uključuje u kampanju određene političke opcije, da govorom negira ključne institucije, da potiče svađalački diskurs u koji se i drugi zapletu. Tako umjesto demokracije nastaje ruglokracija.
Iz izjave koja je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji predstavljena u srijedu 3. travnja vide se razmjeri važnosti novih izbora. Za razliku od političkih stranaka, Katolička Crkva, odnosno crkvene vlasti ne moraju se nikomu dodvoravati niti se trebaju ikomu svidjeti pa da bi morale kalkulirati s istinom. Ne postoji ništa što bi Crkva mogla dobiti zauzvrat pa da šuti. Zato neka ne začudi to što se u izjavi navodi, na tragu pape Franje, da se u politici treba čuvati nezdravoga populizma koji iskorištava kulturu naroda pod bilo kojim ideološkim predznakom, i kada je to u službi nečijih osobnih planova i vlastitoga održavanja na vlasti.
U izjavi hrvatskih biskupa prokazuju se i oni koji stječu popularnost raspirujući najniže sebične sklonosti nekih slojeva društva, što postaje utoliko ozbiljnije kada, bilo u grubim bilo pak u suptilnijim oblicima, dovodi do uzurpacije institucija zakonitosti.
U izjavi jasno stoji da »međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavnopravnoga poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života«. Takva ponašanja, ističu biskupi, nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra.
Da postoji realna opasnost da kriza u Hrvatskoj postane još dublja svjedoči i spominjanje »sveopće geopolitičke nestabilnosti u Europi, osobito izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu koja se na određen način proteže i do naših prostora«, a u tom ključu neki čitaju i izazivanje moguće ustavnopravne krize pa nije čudo da u izjavi stoji: »Osuđujemo sve postupke koji dovode u pitanje zakonitost samih izbora.«
Komu se Komisija Hrvatske biskupske konferencije želi svidjeti? Zacijelo nikomu tko je ikad bio na vlasti jer upozorili su i na korupciju kao otvorenu društvenu ranu: »Tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općemu dobru.« Jasno se ističe da su najodgovorniji za stvaranje uvjeta za prestanak korupcije upravo političari, a slijedi i zahtjev da se »institucijama koje su zadužene za otkrivanje i suzbijanje korupcije dadnu veće ovlasti, a sâm proces razotkrivanja korupcije učini transparentnijim, bez senzacionalističkih i selektivnih izvješća u hrvatskoj javnosti«.
Važno je bilo da netko napokon upozori na zabrinjavajuću demografsku situaciju, iseljavanje stanovništva, pitanje migracija, ali i na vrijednosna pitanja poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, rodne ideologije… Zar netko doista misli da je, uza sve ugroze koje stoje pred hrvatskim društvom, ikomu zabavno gledati forsiranje aktualne kampanje koja se nepravedno svodi uglavnom na dvije stranke ili, točnije, na dvije osobe?
