Nasuprot uvriježenomu mišljenju da su vjetroelektrane zelena žetva energije vjetra, sve je više upozorenja da uporaba zračnih strujanja nije tako zelena. Vjetar je, naravno, obnovljivi izvor energije, ali njegovo kroćenje nije bez ekoloških posljedica. Vjetar je, naravno, »vječan«, ali vjetroturbine, elise i lopatice to nisu.
Groblje vjetrenjača
Znanstvenici sve češće pitaju što činiti s dotrajalim lopaticama? U javnosti se rijetko pojavljuje informacija da je rok trajanja vjetrenjača relativno kratak. Dugačke lopatice vjetrenjača nisu vječne, troše se, trule i postaju neučinkovite. Stoga je potrebna njihova redovita zamjena. Svakih dvadeset godina istrošene elise, turbine i lopatice završavaju na groblju vjetrenjača. Svake godine oko 20 tisuća lopatica završava u otpadu. Ukupna masa otpadnih lopatica iznosi više od 40 milijuna tona kompozitnoga materijala (Waste Management 2017, 62, 229). Još nitko na svijetu nema rješenje za prikladno zbrinjavanje takvoga novoga zelenoga materijala. Stoga se, u pravilu, takvi otpadci prekrivaju zemljom.
Ironija recikliranja
Prosječna dužina lopatice na vjetrenjači iznosi oko 110 metara (ili više). To znači da se eliminacijom starih lopatica vjetrenjača kroz dvadesetak godina može zaokružiti cijeli planet Zemlja. I to oko ekvatora. Ekološki je paradoks što se svaka stara lopatica zamjenjuje novom, još većom i dužom lopaticom zbog energetske učinkovitosti. Claire Barlow, svjetska stručnjakinja za oporabu materijala sa sveučilišta Cambridge, podsjeća: »Zakopavanje lopatica s vjetrenjača je ironija i neodrživ način zbrinjavanja proizvoda zelene tehnologije. To nije konzistentno s idejom održivih ciljeva uporabe energije vjetra.«
Oblikovanje protiv recikliranja
Temeljni je problem što su turbine i lopatice vjetrenjača oblikovane da budu trajne, otporne na loše vremenske uvjete, na habanje materijala, na razgradnju… One su oblikovane protiv recikliranja. Stoga je njihova oporaba – tehnički vrlo zahtjevan proces. Aubryn Cooperman, ekspert za energiju vjetra, to potvrđuje: »Teško je reciklirati lopatice vjetrenjača jer nisu napravljene da bi se razdvajale ili sortirale. Osim toga vjetrenjače su redovito smještene na teško dostupnim mjestima pa je njihova demontaža složena i vrlo skupa.«
Rubikova kocka recikliranja
Sve vjetrenjače i njihove lopatice imaju intrinzički, strukturni problem: sastavljene su od kompozitnih materijala, od složenih materijala poput stakloplastike (fiberglas), povezanih sintetskim smolama, ugljikovim vlaknima, komponentama koje sadrže termosetne polimere, pjenaste tvari od polivinil-klorida, polietilen-tereftalata i metala. Za razliku od klasične termoplastike koja se zagrijavanjem može rastopiti i pretvoriti u korisne oblike, termosetna plastika vjetrenjača zagrijavanjem – gori. Stoga ne čudi izjava Boba Cappadone, vlasnika američke tvrtke »Veolia«, koja se godinama bavi energijom, vodom i otpadom: »Pretvorba potrošenih lopatica vjetrenjača u koristan proizvod Rubikova je kocka recikliranja.«
Od vjetroenergije do cementa
Ipak, bez obzira na tehničke teškoće i visoku cijenu oporabe, potrošene su lopatice vjetrenjača postale komercijalni materijal nove industrije recikliranja. U Sjedinjenim se Državama, Njemačkoj, Švicarskoj i Španjolskoj pojavljuju specijalizirane tvrtke koje odbačene vjetrenjače pretvaraju u građevinski vezivni materijal – cement. Tako je, na primjer, američka tvrtka »Veolia« prikupila više od dvije tisuće lopatica, razmrvila ih i umiješala u podloge za ceste, žbuke, klinker, beton…
Budući da svake godine u svijetu udio vjetroenergije raste za oko šest posto, broj propalih lopatica vjetrenjača bit će sve veći, kao i potreba da im se »udahne novi život«. Usprkos dobrim primjerima transformacije vjetrenjača u korisne proizvode, beskonačna potreba i potjera za novim i novim izvorima energije pretvorit će obnovljiva rješenja u nove ekološke probleme.
