S obzirom na to da se nalazimo u Godini molitve, potaknuta sam Vam pisati kako bih čula Vaše mišljenje i potaknula svećenike da češće vrata crkava ostave otvorenima. Naime, osim za misna slavlja crkve su često zatvorene i dojam je da se u župnim crkvama ne ostavlja prostor za osobnu molitvu, njegovanje duhovnoga života. Često su župe otvorene za različite aktivnosti, filmske večeri, druženja, Caritas, a negdje kao da je po strani ostala temeljna stvar – molimo li u župi.
Čitateljica
Slažemo se s Vama da bi naše crkve, posebno župne, trebale biti često otvorene za molitvu. U mnogim crkvama, gdje je to moguće, doista je tako i barem su predvorja i otvorena, jer je to praktično budući da nije jednostavno pronaći vjernike / župljane koji bi cijeli dan ili nekoliko sati molili u crkvi te tako ujedno i drugim vjernicima omogućili molitvu. Nije lako pronaći ni vjernike koji bi bili na raspolaganju na ulazu i tako omogućavali posjet crkvama, kao što je to slučaj u većim mjestima i gradovima. Crkve, na žalost, ne mogu ostati otvorene cijeli dan bez prisutnosti vjernika, kako bogoslužni prostor ne bi bio izložen mogućoj zloporabi, uništavanju ili oskvrnuću. Zato mislimo da su nam crkve često zatvorene zbog »praktičnih« nemogućnosti drugačijega postupanja svećenika/župnika.
Lijepo primjećujete da su župe otvorene za različite aktivnosti, ali to je jednostavnije: filmske večeri, druženje i Caritas organizirane su aktivnosti i uvijek je netko prisutan, a kada je riječ o molitvi – pa čak i o godišnjem klanjanju u župi – u ponekim župama župnici muku muče kako bi netko od vjernika bio stalno prisutan u župi. Vodeći računa o svemu tome, mislimo da bi i Vaše pismo – posebno u Godini molitve kao pripravi za Jubilej 2025. – moglo biti poticaj da se u župama i župnim crkvama kao vjernici češće okupimo i na molitvi.
