Biblija kao bogata riznica zapisa ljudskih iskustava donosi među ostalim i oproštajne govore. Stoga ne treba čuditi da evanđelist Ivan samoga Krista prikazuje kao onoga koji se u oproštajnom tonu obraća svojim učenicima kako bi im pojasnio smisao svoje osobe, odnosno svojega poslanja u svijetu.
Teologija imena Božjega
Ivanovo evanđelje donosi nekoliko Isusovih oproštajnih govora. Svojevrsni sažetak temeljnih ideja donosi evanđelist Ivan u sedamnaestom poglavlju svojega evanđelja. Isus prije svega moli da Bog Otac sačuva one koje je sam primio u baštinu u Očevu imenu, i to imenu koje je sam primio. Kako bi se shvatili ti izrazi, važno je imati na umu da se Ivan ovdje koristi teologijom imena Božjega.
To će reći da je u imenu Božjem sadržan identitet samoga Boga. Isus je sam primio taj identitet, odnosno još točnije on Božji identitet, odnosno Božje ime objavljuje svijetu. Zato je Isusova molitva usmjerena Bogu koji treba zaštititi one koji su primili Božju objavu koja se očitovala u njemu.
Drugim riječima, Isus koji je Boga pokazao onakvim kakav jest u samom sebi želi da takvu sliku o Bogu čuvaju i nose i nakon njegova odlaska sa zemlje. Ivanu je dakle stalo do prikaza Isusa kao jedinoga objavitelja Boga jer drugoga puta dolaska do Božjega lika nema doli preko Sina koji je istoga Boga prikazao živeći u tijelu. Jer Otac i Sin jedno su, što je naznačeno odmah na početku teksta. Kad pak Isus bude uzdignut sa zemlje, onaj koji će štititi one koji su Božji bit će upravo snaga koju će učenici imati od Oca jer su dolaskom Sina spoznali da je on živi Bog, onaj koji se djelatno zauzima za svoje vjerne. Zato će svi koji vjeruju u Krista, odnosno u Sina, imati puninu radosti živeći u svijetu.
Vjerom preobražavati svijet
Ivan svoju teologiju o Kristu koji prikazuje Boga Oca u tekstu produbljuje i dalje kada kaže da je Krist predao riječ svijetu. Naime, u prologu Ivanova evanđelja Krist je prikazan kao Logos, tj. Riječ koja uzima tijelo.
Taj pak prikaz silaska Boga među ljude jamstvo je darivanja novoga identiteta onima koji su vjernici. No taj novi identitet onih koji postaju vjernici jer vjeruju u Krista koji je Očeva Riječ svijetu, istodobno je nešto što vjernike čini različitima od svijeta (grč. kozmos). Svijeta koji je u Ivanovu evanđelju prikazan kao materijalna opozicija onomu što je Božji svijet, odnosno svijet duha koji Krista stvara i daruje onima koji vjeruju. On sam pak za sebe stoga kaže da nije od svijeta, a shodno tomu i oni koji se rađaju iz vode i Duha Svetoga otvarajući se Kristu koji je Riječ nisu više od svijeta (usp. Iv 3).
U njima sada kola novi život koji ih čini različitima od svega što je propadljivo, odnosno svjetovno. Ipak, Krist ne želi da oni koji nisu od svijeta jer su vjernici budu izuzeti od svijeta, nego da ostajući u svijetu taj isti svijet preobražavaju svojom vjerom i snagom koja će od Boga dolaziti.
Uloga vjernika u svijetu
Preostaje zapitati se kako će oni koji su Kristovi opstati u svijetu. To će se događati jedino njihovim vlastitim ostankom u istini, a istina je u Ivanovu evanđelju ni više ni manje nego sam Krist jer je onaj koji je objavio Boga na potpuni način. On je svoju misiju dolaskom na svijet ispunio te je ona svoj vrhunac dosegnula u njegovu osobnom posvećenju umiranjem na križu. U tom smislu Krist ostaje i žrtvenik i žrtva te time posvetitelj cjelokupnoga ljudskoga roda. S druge strane svi koji u Krista vjeruju svojim otvaranjem života Kristu posvećuju svijet jer jamstvo Božje djelatnosti u svijetu upravo su vjernici koji su poslani taj svijet preobražavati svojim svjedočanstvom života.
Svaki je vjernik na taj način pozvan biti svjedokom Krista koji je istina te samim time dokaz da je Bog živ i da djelatno upravlja stvorenom stvarnošću.
Time je na osobit način naznačena uloga vjernika u svijetu. Onih koji, ako su povezani s Kristom, osjećaju da nisu od svijeta, no istodobno nisu pozvani pobjeći od svijeta. Dapače, njihova je uloga veoma važna jer su sami poslani biti donositelji Kristova života ljudima diljem svijeta. I to oni čine riječima, ali životom još i više. Jer Krist je bio Riječ, ali Riječ koja je potvrđena životom koji je sam sebe posvetio darivanjem života drugima. Možda je to put za izlazak iz krize svima koji su tjeskobno opterećeni sobom te već ne vide smisao sebe u svijetu. Rješenje će, čini se, biti izlazak iz sebe i darivanje života za braću kako bi svijet bivao ljepši, a pojedinac ušao u puninu Kristove radosti. I to samo zato što je bio spreman darovati se do kraja.
