Hrvatski katolički pokret, zlatno doba laikata u Hrvatskoj, u prvoj je polovici 20. stoljeća odgojio plejadu mladih intelektualaca koji su uvelike oplemenili kulturu kršćanskim vrijednostima. Pritom je ključnu ulogu odigrao tisak. »Suvremeni se život savkolik kreće oko štampe kao svoje osovine«, primijetio je krčki biskup Antun Mahnić, pokretač HKP-a. Fascinantan broj publikacija iz toga vremena potiče na promišljanje o ulozi medija danas, o njihovim mogućnostima u kontekstu potreba novoga vremena. Dr. Petar Bilobrk u razgovoru se prisjetio još jedne poznate izjave biskupa Mahnića: »Ne mogu bez tiskare.«
»On je prepoznao važnost i ulogu tiskanih medija u vrijeme u kojem je djelovao, kada nije bilo elektroničkih i digitalnih medija. Novinama i knjigama mogle su se pronositi ideje. Drago mi je da danas imamo mnogo katoličkih medija – poput tiskovina, televizije, radija – koji pronose radosnu vijest. Imamo dva radija, jednu obiteljsku televiziju, mnogo tiskovina ovisno o području, Mali koncil za djecu. Međutim, u današnjem užurbanom svijetu čovjek ne poseže dovoljno za tim blagodatima. To je odgovornost svakoga pojedinca, ne samo medija.
O kvaliteti možemo razgovarati, ali izvori postoje. Kojim se medijima ljudi danas koriste, ovisi o dobi. Mladi su sve više na društvenim mrežama, malo stariji na portalima i tiskovinama, a ponekad uključe radioprijemnik ili televiziju«, rekao je Bilobrk.
Liberalizam nekada i danas
»Kada sam počeo istraživati Katolički pokret i Katoličku akciju, iznenadio sam se kako su ljudi prije više od sto godina imali iste borbe kao mi, jasno, u drugom kontekstu. Katolički pokret borio se protiv liberalizma i modernizma. Moramo napraviti distinkciju između liberalizma tada i danas. U to vrijeme liberalizam je bila borba za neovisnost i samostalnost, oslobađanje od jarma monarhije i čežnja da Hrvati budu u svojoj državi, uz koji se onda – u slučaju Stjepana Radića – vezao i antiklerikalizam i antikatolištvo. Današnji je liberalizam u velikoj suprotnosti tim stremljenjima. Današnji se liberalizam bori a da njegovi pobornici ni sami ne znaju za što. Bori se protiv svega što je tradicionalno, kršćansko i katoličko. Poseže za pitanjem prava, a nitko ne spominje odgovornost. A upravo je to poruka katoličanstva – odgovornost za ono što činimo«, rekao je dr. Bilobrk.
Bl. Ivan Merz i današnja generacija
»Često mi se postavlja pitanje koliko mladi razumiju bl. Ivana Merza. Blizak im je onoliko koliko ga predstavimo bliskim. Teško je približiti nekomu svetca; on je živio čistoću, svakodnevno išao na svetu misu… Moj je pristup da prvo studente upoznam s mladim Ivanom koji je imao djevojku, bio u vojsci, na ratištu. Kada im predočite te slike, puno je lakše približiti im njegov kasniji život. Studentice i studenti iznenade se kada im pokažem da je Ivan Merz bio normalan čovjek. Zavole Merza iako im je težak, posebno kada proučavamo njegove tekstove. Posebno im je zanimljiv njegov dnevnik jer je osoban. Blizak im je kada govorimo o tome kako je Merz pokrenuo Katoličku akciju 1923. Posebno im je važno čuti da je ulagao vrijeme u šport. Tada pitaju je li imao teretanu«, prisjetio se dr. Bilobrk.
»Kad bi sv. Pavao živio u naše doba, bio bi žurnalistom«, rekao je biskup Antun Mahnić. Što bi danas bio sv. Pavao?
Katolički mediji danas
»Katolički mediji u Hrvatskoj velikim dijelom ispunjavaju svoju misiju. Međutim, smatram da bismo trebali imati jedan medij koji oblikuju katolici, koji pronosi katoličke ideje i vrijednosti, ali koji ne bi bio pod izravnim pokroviteljstvom klera. Morao bi biti pod duhovnom paskom biskupa i svećenika, ali urednici i voditelji ne bi nužno bili klerici i redovnici, nego laici koji su primili temeljiti katolički odgoj. To bi podrazumijevalo da su obrazovani u svojoj vjeri, ali da svjetovnim medijem prenose ideje i vrijednosti katoličke vjere. To znači da Crkva ne bi bila osnivač i vlasnik, ali mora postojati netko tko bi se brinuo o pravovjernosti, tako da se ne dogodi da jedan samoprozvani katolički medij proziva papu Franju da nije papa ili da je neprijatelj Crkve«, rekao je dr. Bilobrk.
Pozitivne priče Akademskoga lista
Za Glas Koncila dr. Bilobrk predstavio je i novi medij kojemu je glavni urednik. »Riječ je o novom listu Sveučilišta u Zagrebu, za razliku od Universitasa koji izlazi u suradnji sa Splitskim sveučilištem.
Naša je uloga upravo ono u čemu nas kritiziraju, a to je da kroz novine potičemo mlade ljude da se bave znanošću. Nismo kritizerski medij, ne želimo pisati o aferama na Sveučilištu, za to postoje drugi mediji koji provjereno (ili neprovjereno) donose vijesti o tome. Naša je uloga predstaviti rad kako naše akademske zajednice tako i svih znanstvenika u Hrvatskoj, njihove uspjehe. Naravno da pritom stavljamo naglasak na studente, stoga rado donosimo lijepe primjere iz njihova života. Jedna mi je od dražih vijesti koje smo prenijeli o studentima ona o tome kako su se u božićno vrijeme organizirali sa svojim profesorima i prikupljali materijalna sredstva kako bi uljepšali Božić korisnicima domova za starije osobe. O tome nismo mogli čitati u nekim tjednicima koji se nalaze na kioscima ni na portalima«, rekao je dr. Bilobrk.
Hrvatski jezik kao medij u novoj situaciji
Kao kroatolog sugovornik je prokomentirao i prisutnost migranata u hrvatskom kulturnom prostoru. »Volim podsjetiti ljude da su Hrvati u 20. stoljeću odlazili u strane zemlje trbuhom za kruhom. Tako su i moji roditelji radili u Njemačkoj. Drago mi je što moja zemlja može pružiti nekomu nešto bolje. Znak je domoljublja što mi je to drago. Jasno, nije mi drago vidjeti propale pokušaje multikulturalizma kakav je pokušala provesti Angela Merkel; trebamo čuvati svoj identitet, samim time svoj jezik i svoju kulturu. Mi to ne činimo. Problem je kada kao Hrvat u Hrvatskoj dođem u trgovinu ili kafić i osoba koja me posluži – a nije tomu kriva – ne zna hrvatski jezik. S druge strane – na Filipinima postoji vicepostulatura Ivana Merza. Ne moramo se bojati doseljenika, nego sebe – živimo li svoj identitet, ljubimo li svoj jezik«, rekao je dr. Bilobrk.
