Ususret Svjetskom danu Crvenoga križa i Svjetskomu danu medicinskih tehničara koji se slave u svibnju želimo se prisjetiti događaja iz Biblije u kojima je Isus izliječio mnoge bolesnike i pomogao onima u nevolji. Time ga se uistinu može smatrati osobom u čije su se liječenje mnogi pouzdali, kao i prijateljem koji je na potrebe »odgovorio« u pravom trenutku.
Osim primjera izlječenja tijela, često molimo i za nutarnje iscjeljenje, iscjeljenje duše i srca, a da bismo do toga došli, treba čvrsto vjerovati u Isusa Krista. »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« upitao je Isus Martu. »Da, Gospodine, ja čvrsto vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet«, bio je Martin odgovor. Među najpoznatijim je biblijskim događajima »ponovno buđenje« odnosno uskrsnuće Martina brata Lazara iz Evanđelja po Ivanu. Iz Evanđelja po Luki mnogima je poznata prispodoba o milosrdnom Samarijancu koji se pobrinuo za ranjenoga čovjeka kojega su napali razbojnici te je time pokazao milosrđe i uistinu u tim trenutcima bio »bližnji« potrebitomu. Isus je tom prispodobom odgovorio na pitanje zakonoznanca tko je moj bližnji.
Priča o Lazaru i milosrdnom Samarijancu podsjeća nas kako je bitno ljubiti bližnjega te potrebe drugoga ponekad staviti ispred svojih. »Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost« (Sir 6, 14-15). Prijateljem možemo zvati onoga tko je uz nas u nevolji, a ponekad to može biti i osoba koja uz nas nije stalno, nego se u nekom trenutku našla u našoj blizini. Bitno je još jednom podsjetiti na to da je ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku neodvojiva te ako ljubimo čovjeka i bližnjega, ljubimo i Boga.
Posao medicinske sestre nije samo posao, nego i poziv. Da je to tako, smatra i naša sugovornica Martina Drozdek iz Osijeka, koja je završila Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek, a životni ju je put odveo u Zagreb, gdje radi u Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«. Da je upravo to ono čime se želi baviti cijeloga života znala je odmalena. »Još od malih nogu znala sam da to želim biti jer mi je mama, koja je i sama medicinska sestra, prenijela ljubav prema tomu zanimanju. Roditelji su me oduvijek učili i odgajana sam tako da treba pomoći ljudima i da treba biti dobar. Uvijek su mi govorili: ‘Ako možeš pomoći, pomozi.’ Smatram da je to poziv za koji te Bog predodredi i da je to jednostavno u tebi.« Bog nas je učio da trebamo ljubiti bližnjega, pomagati onima koji su u nevolji, nemoćnima, starima i bolesnima, a to je upravo ono što medicinske sestre rade. Težak je to posao u kojem se zaposlenici suočavaju s raznim životnim situacijama i sudbinama, dugačkim smjenama i raznim nedaćama. No sve se to na kraju isplati, kaže Martina. »Poseban je osjećaj kada znaš da obavljajući svoj posao pomažeš ljudima u teškim trenutcima i izmamiš im poneki osmijeh na lice. Koliko god nekad bilo teško i naporno, zahvalna sam što mogu pomoći ljudima kojima je to nužno da bi se osjećali dobro. I na kraju dana kada umorna idem kući, njihovo ‘Hvala, sestro!’ i osmijeh ispuni mi srce.«Zdravstveni sustav može funkcionirati kako treba samo ako ima vrijedne i posvećene zdravstvene djelatnike. Broj zdravstvenih djelatnika diljem svijeta već je sada nedovoljan, a predviđa se da će taj broj u budućnosti biti još niži, osobito u zemljama s izraženijom stopom siromaštva.
Zdravstveni radnici igraju ključnu ulogu u izgradnji kvalitetnih i otpornih zdravstvenih sustava, koji su najpotrebniji u situacijama uzrokovanim prirodnim ili umjetnim opasnostima za zdravlje pojedinca te globalnoga stanovništva. Većinski dio zdravstvene radne snage čine žene, njih 67 posto. Ulaganje u zdravstvene djelatnike, njihovo obrazovanje, radna mjesta i uvjete na radu prilika je za stvaranje dostojanstvenih i kvalitetnih uvjeta za rad, što bi trebale poduzimati države diljem svijeta.
Sedam tjelesnih djela milosrđa uči nas kako pristupiti drugima, a jedno od njih upravo je pohoditi bolesnika i utamničenika. Tim djelovanjima čovjek izražava dobrotvornu ljubav prema bližnjemu. Vodeći se navedenim milosrđem, možemo vidjeti kako se ljubav prema drugima izražava brigom o njima kada su bolesni i sami, kada im treba pomoć i netko tko će ih voditi kroz teške trenutke. Tim pristupom i tim tjelesnim milosrđem želimo istaknuti i pohvaliti anđele čuvare među nama – medicinsko osoblje koje nam svojim djelovanjem upravo pokazuje milosrđe. Pokazuju nam kako žrtvovanjem svoje energije i vremena besprijekorno pomažu drugima u njihovu izlječenju.
Ipak i kod medicinskoga osoblja nerijetko prednost dajemo doktorima. Stoga se u ovom broju želimo osvrnuti i na medicinske sestre, često nevidljive, ali potrebne za naše zdravlje i društvo. Hrvatska udruga medicinskih sestara promiče medicinske sestre u društvu, organizira usavršavanje, humanitarne akcije, ima svoj vlastiti glasnik i stvara vlastitu zajednicu. Nerijetko sudjeluje i na simpozijima te osim svojih članova potiče i javnost na educiranje te nudi brojne znanstvene dokumente na svojoj službenoj stranici. Dakle, svoje znanje i svoj rad šire na veću populaciju i ponovno nam pokazuju koliko je važno pomagati bolesnima, učiti o bolesti i promicati zdravlje među stanovništvom.
Osim njih, Crveni križ kao organizacija koja postoji diljem svijeta prepoznatljiva je po svojoj humanitarnosti i uskoj suradnji s medicinskim osobljem. Osim volonterskih akcija u vrijeme kriznih situacija, nerijetko surađuje na edukacijama, radionicama i akcijama za podizanje svijesti o javnom zdravstvu te zaštiti većega broja populacije. Članom može postati bilo tko željan volontiranja i pomaganja u zajednici.
Uz sedam tjelesnih i duhovnih djela milosrđa, Biblija nas uči o važnostima zdravlja. Brojni citati mogu pomoći u ozdravljenju i podići nam svijest o tome koliko često uzimamo vlastito zdravlje zdravo za gotovo. »Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira« (Jr 33, 6).
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
