Možda najpoznatija katolička književnica modernoga doba Norvežanka Sigrid Undset rođena je 20. svibnja 1882. u Kalundborgu. U djetinjstvu je slušala priče i legende iz norveške povijesti, što je znatno utjecalo na njezino književno djelo. Premda je isprva željela postati slikarica, zbog očeve smrti rano je morala zarađivati za život pa se zaposlila kao činovnica u Oslu.
Spisateljsku karijeru započela je 1907. nizom romana o položaju žene: »Gospođa Martha Oulie«, »Jenny« i »Proljeće«. U njihovu su središtu žene koje zapadaju u krize uzrokovane novim društvenim slobodama modernizma i istodobnom nesigurnošću zbog nestajanja čvrstih moralnih pravila koja usmjeruju životne odluke. Nakon prvih objavljenih djela putovala je u inozemstvo, u Francusku i Italiju, i potpuno se posvetila književnomu radu. Između 1920. i 1927. napisala je najpoznatija djela, povijesne romane smještene u 14. stoljeće: trilogiju »Kristina, Lavransova kăi« (Vijenac, Gazdarica i Kriţ) te dva tematski povezana romana smjeđtena u 13. i 14. stoljeăe »Olav Audunss¸n iz Hestvikena« i »Olav Audunss¸n i njegova djeca«. Podupirala je emancipaciju ţena, ali je bila kritična prema opăemu moralnomu padu nakon Prvoga svjetskoga rata.
Doživjevši duhovnu krizu, kao krštena luteranka 1924. obratila se na katolicizam, postavši dominikanska laikinja, te je u djelima sa suvremenom tematikom »Gymnadenia« i »Vjerna supruga« snažno izražavala uvjerenje o važnosti kršćanstva u rješavanju društveno-moralnih problema. Pisala je eseje i hagiografije o katoličkim svetcima i mučenicima, osobito norveškim i engleskim, te memoare, a družila se s vodećim engleskim katoličkim piscima, među kojima su bili i Chesterton i Belloc. Oštro se protivila nacizmu te je nakon njemačke okupacije Norveške otišla u Švedsku, a onda i u SAD. Nakon rata vratila se u domovinu. Dobila je Nobelovu nagradu za književnost 1928. U Hrvatskoj je prevedeno nekoliko njezinih romana, a u izvrsnom našem emigrantskom listu »Glas sv. Antuna« (Buenos Aires) objavljen je 1949. njezin tekst »Kraljevstvo slobode«, o intimnoj drami vlastita obraćenja.
Umrla je u Lillehammeru 10. lipnja 1949. (L)