– Do kojeg su slova stigli? – s gnušanjem virnuh u boravak, provjeravajući jesu li moji mladi pred Eurosongom sklonili bar mlađe osnovce i starije vrtićarce. – Do L? G? B? T? Q, W, E, R? Do ŠČ?
– Hajde, stari, već je prošla ona »vještica sa sotonom« nakon koje si u polufinalu rekao da se »osjećaš za ispovijed« jer si »odgledao« pjesmu do kraja – obodrila me, već usidrena pred TV-om, ženica Jelica. – Hajde, ne pravi se da te ne zanima, ima još dosta do našeg »Baby-Lasagne«!
– Baby… »Kinder-Lada«, »Mini-Pizza«, »Baby-Lasagna«… Što je sljedeće… – progunđah i sjedoh slušati i gledati. Red neukusa, red opačina; izvrnutost i golotinja; pjesme poput zavijanja ili ribanja po rifljači… U što se to pretvorila Eurovizija (ili ipak ja sam) kad je nekoć nisam podnosio zbog malograđanske »sladunjavosti«, a danas zbog »avangardne« odvratnosti. Usput odslušah i komentare dragih ukućana: »Užas, sramota! Sreća pa su ove gadosti ostavili za poslije 22 sata pa su djeca išla spavati, naš David je stigao tek reći kako se ovoj voditeljici u razdrljenoj haljini ‘skoro vidi ona točkica’«… A ja, siguran sam da je bilo puno više onih »davida« koji su odgledali i puno više od gola početka. »Bože sačuvaj, čisti nemoral i zlo! Samo naš Marko je dobar! On ih je došao obratiti«… Uključiše se, dakle, i moji potomci u opću medijsku »kanonizaciju« dobroga momka na naopaku mjestu, pa se i nehotice zapitah bi li »moj Marko« pjevač nastupio na takvoj paradi? »Ajmeee, a gledajte ove, straaašno!« snebivale se moje kćeri, a zetovi izlazili dok su im razgolićeni bradonje mrdali onim mišićima na kojima mi staromodni muškarci tek odjeveni sjedimo. I inače, naplesaše se muškići, napokazivaše golih tjelesa, neki su »imali samo za pelene«. Shvatih, ako nema muške riti ili muškog u ženskoj odjeći, nastup više nije »in«? »Ne možeš samo tako pretpostaviti da su to muški, tko zna kako se oni osjećaju«, ispravlja me kći. »Vjerojatno europski?« odgovorio sam joj u sebi… »Ženska golotinja je ‘retro’, niti je ima, niti je više ikomu zanimljiva«, komentiraju… Ili je vi danas niste u stanju više vidjeti, kad vam se te cure u “prerađenim badićima” već pričinjaju čedno odjevenima?… A kako je tek bilo provrelo kad se glasovalo i bodovalo, jače nego na nogometu: »Totalno slučajno svi daju 12 istoj pjesmi? Ma daaaj!« »Kako mi svi idu na živce! Uh, ovoj bih zube iščupala, ovome suknju nabila na nos!«
– Hajde, dobro je završilo, uplašilo bi me da smo pobijedili – oglasih se tek na kraju, ustajući usred noći da odem leći – jer bolje je ne pobijediti, ako već nismo u stanju ne sudjelovati, na tom »vragosongu«… Uh, što to ja govorim kad je ovo najveći festival »zajedničkih europskih vrijednosti«, valjda?
– Ha, ha, ha! – prihvatiše zetovi. – Svejedno ćemo mi to drugo mjesto proslaviti! Punac, znamo mi što je sljedeće, imamo novi »projekt«! Napravit ćemo sutra roštilj: »čedo-ćevape« za »baby-lazanju«, tako mehke da bi ih i novorođenčad jela!
