Skupina inozemnih teologa i novinara objavila je nedavno »poziv na ostavku« pape Franje, o čemu je izvijestio i jedan hrvatski portal katoličkih teologa. Kako se katolici trebaju postaviti prema takvim »pozivima«?
Čitateljica iz Osijeka
Bez obzira na nečije želje i »pozive na ostavku« i na to od koga ti »pozivi« papi Franji dolaze, vjernike oni ne bi trebali uznemiravati ni zabrinjavati. Ne želimo ulaziti u raspravu tko su ti inozemni teolozi i novinari, pa ni tumačiti razloge zbog kojih traže »ostavku« pape Franje, nego ćemo samo pozvati na molitvu i za njih, a posebno za papu Franju koji je vrlo često izložen kritikama koje, na žalost, dovode i do podjela unutar same zajednice vjernika koje i takvi »teolozi i novinari« dovode u zabludu svojim stajalištima, zahtjevima i pozivima. A i sam je papa Franjo prije dvije godine u razgovoru za španjolski ABC istaknuo da je pripremio izjavu o svojem odstupanju s mjesta poglavara Katoličke Crkve kada ne bi mogao obavljati tu službu. No taj njegov potez nema nikakve veze s ovim »pozivom na ostavku«.
Uobičajeno je da na nedjeljama i drugim danima vidimo vjernike koji se ispovijedaju za vrijeme mise. No do kojega se trenutka tijekom misnoga slavlja može pristupiti ispovijedi?
A. M.
Premda se u svim župama vjernicima nastoji pružiti prilika za ispovijed prije početka misnoga slavlja, to još na žalost nije moguće u svim župama i crkvama pa se za vrijeme misa vjernici i ispovijedaju, ali je logično da nije propisano do kada se vjernici mogu ispovijedati za vrijeme mise. Naime, »Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici« Hrvatske biskupske konferencije u broju 147 govori o vremenu slavlja sakramenta pokore i piše: »Sakrament pokore može se slaviti svakog dana i u svako vrijeme liturgijske godine. Ipak, prikladno je da vjernici znaju dan i sat kada je svećenik na raspolaganju za ispovijed. Neka raspored ispovijedanja bude istaknut na vidljivu mjestu u crkvi. Neka se vjernici privikavaju da pristupaju sakramentu pokore izvan misnog slavlja (RS 86), osobito u određene sate. Radi se ipak o dva različita slavlja koja se ne mogu pravo vršiti u isto vrijeme. Hvale vrijedan je običaj da svećenici u ‘snažnim vremenima’ došašća i korizme jedni drugima pomažu u dekanatu ili regiji za tzv. ‘velike ispovijedi’.« Riječ je, dakle, kako znamo – o dva sakramenta i dva slavlja, na što upućuju i biskupi.
