– Jeste vidjeli kako su se ovi »lijevi« ustobočili na sam spomen muzeja žrtava komunizma? – našao je Željac svoje žrtve u Debelom i meni, na subotnjoj jutarnjoj u »Zlatnoj jeseni«. – Kao, »nema više opasnosti od komunizma«. Glavno da ima od »povampirenih ustaša«, koji žive samo u njihovim jednoumno nafilanim glavama! Pa bi se onda morao hitno otvarati i muzej ustaških zločina. Valjda i neki muzejčić Domovinskoga rata, onaj za zločine protiv okupatora i njihovih pristaša? Snebivaju se nad idejom muzeja komunističkih žrtava i prave se mutavi, kao ne znaju da takvih već ima posvud, od Estonije do Rumunjske. Češka je svojemu dala fin naziv »Muzej komunizma«, a Mađarska ima »šarf« ime: »Kuća terora«. Slične muzeje imaju i Latvija, Litva, Poljska, Bugarska, a Slovačka ih ima čak dva!
– Ma daj?! – ni Debeli to ne zna. – A kaj, samo kod nas nema takvoga muzeja? Samo naši komunisti su bili dobri i zlatni pa nemamo kaj zločestoga za pokazat? Kaj je Bleiburg za neki austrijski komunjarski muzej zločina? Ili za slovenski?… Zaprav, sad sam tek skužil, pa ti nisi nabrojil nijednu od ovih šest, ili kol’ko ih je već, zemljica koje su nastale raspadom Juge? One nemaju muzeja zločina komunizma?
– Ne, ne – odgovara mu Željac njišući glavom poput metronoma – nemaju. One sve, prije kao da imaju neku neoperabilnu moždanu leziju tipa »od Vardara pa do Triglava«? Heeh… tek sad mi spoznajemo što je značila ona mantra »i nakon Tita – Tito«. Mi se »študenti« s time »šprdali«, ali-ali…
– A tol’ko je dobrih mjesta za takav muzej! Mogli bi ga otvorit u Maclju ili kod Jazovke, ma zaprav’ bolje je u Zagrebu, da turisti odmah sve na jednom mjestu vide. Recimo kod »Pedagoške« u Savskoj, »na licu mjesta«! Ili u »Kockici«, da odmah sve bude pokriveno HTV-kamerama? Možda u Gajevoj ili Petrinjskoj ak’ bi se spominjali i novijih komunističkih »rukotvora«… – zagrijao se Debeli do uskuhavanja.
– Daj ohladite, bez veze se digla sva ta galama oko muzeja komunističkih zločina kad mi takav već imamo! – ispalih da vidim kako će zinuti. – Što se čudite? Pa kud ćeš većega muzeja od »Filozofskoga« i drugih mjesta gdje se ljudi i nakon tri desetljeća nezavisnosti obrazuju u tom duhu »staroga dobroga komunizma«, da iz njih izlaze »stručnjaci« navlas isti kao »drugovi« koji su prije pola stoljeća nama u školama predavali »istinu o NOB-u i Titu«! »Muzej« nam je tu, pred očima, u institucijama za izdašno financiranje filmova i »pisanija«, koji nam već obilno zamagljuju i puno bližu povijest, Domovinski rat… Ma, učini mi se da, na neki način, živimo u tom »muzeju«, kad sve te naše dosadašnje dične demokratske i hrvatske vlasti nisu znale, ili smjele, rasvijetliti nam sve tamne kutke povijesti…
– Ipak bih ja da taj muzej bude na onom riječkom »Galebu« – ne da se Debeli smesti – pa bismo prvi na svijetu imali »ploveći« Muzej komunističkih zločina! Dobro, ak’ ne bi baš plovil, navlačili bi ga kamionom, kao bogatuni jahte. Bila bi to atrakcija, za cijeli »region« i šire!
