Hrvatska je katolička javnost diljem svijeta početkom srpnja bila upoznata s ovogodišnjom proslavom 650. obljetnice dolaska na Trsat čudotvorne slike Majke Božje, koja, kao što je poznato, ima različite nazive: Majka Milosti, Kraljica Jadrana, Majka Crkve, kako ju je 2003. godine nazvao sada već sveti papa Ivan Pavao II., Čuvarica Grada Rijeke, kako stoji u statutu Grada Rijeke… Tom je prigodom pročitan i dekret pape Franje o imenovanju zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića njegovim izvanrednim izaslanikom, u kojem je papa podsjetio da je njegov »prethodnik blaženi Urban V., vraćajući se iz Avignona 1367. godine, pobožno pohodio Loreto, susreo tamo hrvatske hodočasnike, čijom je vjerom bio veoma ganut te im je sam od sebe darovao prekrasnu sliku Bogorodice, da bi osjetili prisutnost ljubljene Majke tješiteljice i pomoćnice«.
Od te davne godine darovani lik Majke Božje postao je uz ostalo i umjetničko nadahnuće brojnim slikarima, piscima i glazbenicima, među kojima i hrvatskim franjevcima. Prezahtjevan bi bio pothvat spomenuti sve sinove sv. Franje koji su bili inspirirani Gospom Trsatskom, ne samo u njihovu duhovno-molitvenom životu, nego, kao što je rečeno, i u njihovu umjetničkom stvaranju, te opisati njihova djela. O tome je svakako pozvan nešto reći o. Vatroslav Frkin, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, dugogodišnji istaknuti istraživač arhivskoga i knjižničkoga blaga, kojemu je knjigu o bibliografiji hrvatskih samostanskih knjižnica objavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a dobitnik je i nekoliko državnih priznanja. Unatoč trenutačnim velikim obvezama oko sređivanja glazbenoga arhiva franjevačkoga samostana na zagrebačkom Kaptolu, jednoga od najbogatijih u Hrvatskoj po njegovoj procjeni, u kojem se nalazi silno mnoštvo partitura, starih kataloga, rukopisa i tiskanih notnih zapisa, ostavština glazbenika, njihove autobiografije i građe za životopis, pristao je približiti barem po jednoga redovnika na različitim stvaralačkim područjima: pisca o. Petra Francetića i glazbenika o. Kamila Kolba.
»Iako su o toj čudotvornoj slici već pisali pojedinci, ipak treba spomenuti djelo franjevca o. Petra Francetića, koji je g. 1718. izdao knjigu na latinskom jeziku (dakle, sljedeće godine navršit će se točno 300 godina od njezina izdanja), u ono vrijeme uobičajeno dugoga opisnoga naslova: »Tersactum coronata Deipara Virgine Insigne sive Triumphus gloriosissimus B. Mariae Virginis Matris Gratiarum a Sancto Luca pictae ac ab Urbano V. Summo Pontifice Tersactum ubi Alma Domus Lauretana insederat, Roma transmissae…(Dostojno krunjenje na Trsatu Bogorodice Djevice ili najslavniji trijumf Blažene Marije Djevice Majke Milosti koju je naslikao sveti Luka, a poslao ju je iz Rima vrhovni svećenik Urban V. na Trsat, gdje je bila smještena slavna kuća lauretanska)«. O. Francetić rođeni je Riječanin. Stekao je nakon poslijediplomskoga studija naslove prof. teologije i prof. filozofije te je predavao teologiju u Ljubljani. Za vrijeme njegove gvardijanske službe na Trsatu, koja je trajala čak 21 godinu, ostvario je niz vrlo značajnih zamisli vezanih uz Gospu Trsatsku: g. 1692. osnovao je bratovštinu Gospe Trsatske uz dopuštenje senjskoga biskupa Sebastijana Glavinića, g. 1709. ishodio je uspostavu blagdana Gospe Trsatske, a g. 1715., zahvaljujući svojim vezama s kardinalom Franjom Barbadigom, od pape Inocenta XII. dobio je odobrenje za krunidbu, što je posebno važno spomenuti jer je lik Trsatske Gospe prvi Gospin lik krunjen izvan Italije.
Primjerci spomenutoga Francetićeva djela od 108 stranica sa slikama, izdanoga kod Antoniuma Bortolija u Veneciji, danas se čuvaju osim na Trsatu i u knjižnicama franjevačkih samostana u Karlovcu, Našicama, Varaždinu i Virovitici te u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. ‘Djelo je – kako ga opisuje dr. O Emanuel Hoško u knjizi ‘Trsatski franjevci’ (Rijeka, 2004., str. 125.) – podijeljeno na dva odsjeka. U prvom odsjeku Francetić prikazuje prošlost svetišta do 18. st. Osobito je važno trinaesto poglavlje u kojem navodi kratak sadržaj različitih papinskih pisama koja su danas izgubljena. Drugi odsjek ima memoarski značaj i sadrži opis priprave i odvijanja svečanosti krunidbe čudotvorne slike 1715. Taj Francetićev spomenspis ostat će jedan od važnijih povijesnih svjedočanstava za razumijevanje prošlosti Gospina svetišta, ali i za opću crkvenu povijest ovoga dijela Hrvatske.«
Očekivano, prebogato je i glazbeno područje inspirirano Trsatskom Gospom. Tako već uz rub prikaza Francetićeve knjige »Tersactum coronata…« o. Hoško donosi faksimil partiture »Coronata Mater Dei« nepoznatoga skladatelja iz 1715. Pjesma se pjevala na svečanosti krunidbe čudotvorne slike Gospe Trsatske.
U novije doba, točnije u 20. st., treba spomenuti o. Kamila Kolba (Okučani, 1887. – Virovitica, 1956.), franjevca i glazbenika, koji je stigao na Trsat 1902., kada započinje novicijat i kada već počinje svirati klavir. Kao svećenik u tamošnjem je franjevačkom samostanu boravio od 1911. do 1914. »Kamilo Kolb je skladao mnoge skladbe u čast svetaca – piše o njemu o. Hoško u citiranom djelu o trsatskim franjevcima – za vjerske svetkovine i proslave raznih crkvenih jubileja. Najviše ih je marijanskoga sadržaja. Skladao je, naime, 228 skladba koje su tematski vezane uz lik Majke Božje, a među njima su i skladbe u slavu Gospe Trsatske. Od toga je broja 140 skladba za muške zborove.« Među njima je i pjesma: »Marijo, Majko milosti«, za koju na autografu nije zapisao tko mu je dao stihove da ih uglazbi, koji glase:
Majko milosrđa
Ti nas od neprijatelja štiti
i na čas smrti primi«.
Na iste te stihove o. Kamilo 12. lipnja 1950. sklada u Karlovcu novu skladbu, koja je očuvana u zbirci »Crkvene skladbe za zborove sa i bez orgulja«.
»Trsatski štih« u sebi ima i druga Kamilova pjesma: »Neporočna si«, skladana također iste godine u Karlovcu. Izvorni latinski tekst »Inviolata integra« prepjevao je na hrvatski jezik isusovac o. Milan Pavelić (»Crkveni himni«, Zagreb, 1945.), za koju je na drugoj stranici naslova o. Kamilo zapisao: »Posvećeno trsatskoj Majci Milosti i njezinom crkv. Zboru.«
