Međuratno katoličko novinstvo obilovalo je vrsnim društveno-političkim analitičarima i komentatorima (I. Bogdan, I. Degrel, M. Matulić, E. Pallua) među kojima je bio i Đuro Ljubić.
Rođen je 4. studenoga 1903. u Jelsi na Hvaru. Gimnaziju je pohađao u Zadru, a maturirao je 1921. u Zagrebu, gdje je zatim diplomirao pravo i doktorirao 1926. Radio je pri zagrebačkom sudbenom stolu i u državnom tužiteljstvu, zatim u uredništvu katoličkoga glasila »Narodna politika«. Nakon pokretanja dnevnika »Hrvatska straža« 1929. nastavio je pisati u njoj kao vanjskopolitički komentator, objavivši brojne nepotpisane članke ili pod pseudonimom Spectator. Potkraj života dobio je mjesto na zagrebačkom upravnom sudu. Umro je u Zagrebu 12. lipnja 1933., u tridesetoj godini, a pokopan je u Jelsi.
Premda kratka života, dao je snažna svjedočanstva svoje umnosti i spisateljskoga dara. »Bio je živa enciklopedija znanja, koje se odlikovalo ne samo ekstenzivnom prostranošću, već i intenzivnom dubinom« (P. Grgec). Poznavao je gotovo sve romanske, slavenske i germanske jezike. Potkovan u filozofiji, a stručnjak za pravnu povijest, pratio je sve pojave vanjske politike i o njima pisao. »Analizirajući svjetsku politiku, imao je prilike upozoravati na razne faktore i komponente koji dirigiraju razvojem država. U vezi s tim radom počeli su izlaziti oni njegovi znameniti članci o tajnim silama i nevidljivim organizacijama, koje se skrivaju iza kulisa i otuda vode carstva i narode«, karakterizira ga »Hrvatska straža«. Razne članke pisao je i za »Hrvatsku prosvjetu«, »Mladost«, »Danicu«, »Seljački kalendar«, »Selo i grad«, primjerice o Eugenu Kvaterniku, biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, Vladimiru Mažuraniću, o pitanjima međunarodnoga prava, teoriji države i prava, papinskoj državi i o drugim temama. Osim toga objavio je 1930. »historijsku pripovijest« o prošlosti Novigrada Podravskoga iz vremena provale Mongola u Hrvatsku »Komarnički knez Velimir«.
»Kao pećina karakteran« (J. Šimrak) »dr. Đuro Ljubić zaslužuje da bude stavljen pred oči cjelokupnoj našoj javnosti za sva vremena kao vrlo snažan predstavnik potpuno izgrađenih kulturnih radnika i boraca«, zapisao je o njemu Petar Grgec, zaključivši da u njemu »moramo gledati tipičan uzor duboka i svestrana katoličkog intelektualca«. A takvih nam i danas treba! (L)
