KAKO NOVE DUHOVNE INICIJATIVE OŽIVLJAVANJU SVETIŠTE SV. ŠIMUNA Da zadarski dom proroka koji je držao Spasitelja zaživi i kao »istinski ured za demografiju«

Snimila: I. Grbić | U zadarskom svetištu svetoga Šimuna i danas se, kao kroz minula stoljeća, okupljaju vjernici koji svjedoče o Šimunovu zagovoru

Sveti Šimun, prorok iz Jeruzalema kojemu je, prema zapisu evanđelista Luke, »Duh Sveti objavio da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega«, sabire u sebi otajstvo početka i završetka života. Sveto pismo u Lukinu evanđelju, naime, opisuje susret Šimuna, starca, i Isusa, djeteta.

U »svetištu života«

No mnogim je vjernicima u Hrvatskoj nepoznato da se tijelo toga jeruzalemskoga objavitelja Isusova mesijanstva nalazi u Hrvatskoj! U ovom materijalno i organski propadljivu svijetu Šimunovo srce i unutarnji organi neraspadnuti su već dva tisućljeća. I sačuvani su u Zadru, koji je kroz stoljeća prolazio i preživio tolike povijesne nedaće i pokušaje osvajanja.

»Među nama počiva velika, par excellence relikvija. U svetištu sv. Šime u Zadru nalaze se jedine ruke na svijetu koje su ostale sačuvane, a dodirivale su, štoviše držale su u svojem naručju Isusa«

Svećenik dr. Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šimuna, promiče ga upravo kao »svetište života«. »U ovom svetištu života molimo za život i tu se nalazimo na izvoru života, a to je sâm Isus Krist. Sv. Šime je duboko kristološka osoba. Svetište sv. Šime duboko je kristološko jer nas uvijek vraća u otajstvo Krista«, pojasnio je dr. Šehić. To je pokazao i svojim umjetničkim radom majstor Franjo iz Milana koji je 1380. izradio Škrinju u kojoj se nalazi tijelo svetca i točno u sredinu gornjega dijela pročelja škrinje usjekao prizor Isusa, poručujući da Krist treba biti i jest središte i u središtu života.

»U svibnju sam blagoslovio tri mlade žene (dvije iz Zadra, jedna iz Šibenika) koje nisu mogle začeti pa su došle tražiti zagovor i blagoslov sv. Šime. Poznajem njihove obitelji i muku jer nisu mogle zatrudnjeti. Potaknuo sam ih da mole zagovor sv. Šime. Začele su i sada nose djecu u utrobi. Našalim se da je jedina obveza djetetu dati ime po sv. Šimi. Teško je izvesti hrvatsku inačicu imena za djevojčice. U svetište dolaze brojni zahvaljivati za djecu koja su začeta ili ozdravila po zagovoru sv. Šime, ili su izmolili neku drugu milost«, svjedoči Šehić, koji ne krije radost jer u svetište dolaze i cijele obitelji.

Tri nova stupa Šimunova svetišta

U želji da veličinu i značaj sv. Šimuna proglasi Hrvatskoj i svijetu, u godinu dana kako je čuvar svetišta i župnik župe sv. Šimuna Šehić je organizirao program hodočasničke sezone koja je, prvi put tako sustavno i s unaprijed određenim sadržajem, počela proglasom svetišta na prvu subotu ovogodišnje korizme i traje do 16. listopada, do završetka osmine od Šimunova blagdana.

Uz svakodnevne pohode pojedinaca i skupina, hodočasnička sezona u svetištu organizirano se ostvaruje na tri intenzivne i izvanredne razine, tri nova stupa na kojima se događa oživljavanje Šimunova svetišta. Prvi su stup vjernici iz župa Zadarske nadbiskupije koji onamo hodočaste subotom, kad njihovi župnici predvode misu u 10 sati. Sa svetištem je tako povezano 76 župa Zadarske nadbiskupije. Mnogi uzmu i pamuk sv. Šimuna, relikviju trećega stupnja, predmet koji je dotaknut relikvijom prvoga stupnja. Nekoliko puta godišnje otvara se kristalno staklo iza kojega se nalazi tijelo sv. Šimuna, kad se pamuk polaže na njegovo tijelo i moli blagoslov. Tijekom godine podijeli se puno pamuka sv. Šimuna, koji ljudi rado uzimaju pa sv. Šimun i na taj način dolazi u obitelji i domove ljudi.

Drugi je stup zavjetni dan sv. Šimuna svakoga osmoga u mjesecu, kad se osobito moli za bolesne i potrebite. Novost je da tada večernje misno slavlje predvodi upravitelj nekoga svetišta iz Hrvatske. »Nakana je da upravitelji svih hrvatskih svetišta dođu u blizinu sv. Šime da bi se sv. Šime povezao s drugim svetištima u Hrvatskoj.

»U svibnju sam blagoslovio tri mlade žene koje nisu mogle začeti pa su došle tražiti zagovor sv. Šime. Poznajem njihove obitelji i muku jer nisu mogle zatrudnjeti. Potaknuo sam ih da mole zagovor sv. Šime. Začele su i sada nose djecu u utrobi«, pojasnio je čuvar svetišta svećenik Damir Šehić

Toga se dana govori o još nekom svetcu ili blaženiku iz hrvatskoga naroda i tako promičemo svetost kao oblik kršćanskoga života. Preko svetaca svetost se ne pokazuje kao nešto umjetno, kameno ili drveno, nego kao životno, svakodnevno. To je smisao svetišta«, pojašnjava čuvar Šimunova svetišta Šehić.

Treći stup »ponude svetišta, koje mora imati tjedni ritam«, kako to opisuje Šehić, čine duhovne obnove koje svake treće subote u mjesecu predvodi neki svećenik iz Hrvatske koji se ističe u pastoralu i u okupljanju vjernika. Program čine molitva krunice, nagovor predvoditelja obnove i misa, euharistijsko klanjanje, prilika za ispovijed i čašćenje relikvije sv. Šimuna.

U crkvi sv. Šimuna svakoga se jutra u 8 sati slavi misa, tada se moli i posvetna molitva svetcu. Crkva je otvorena svaki dan od 8 do 12 i u poslijepodnevnim satima, od 16 do 21 sat. Subotom i nedjeljom, kad su organizirani dolasci hodočasnika, škrinja se otvara te vjernici obilaze relikviju prolazeći ispred tijela sv. Šimuna.

Uho koje je čulo Mesijin glas

»Među nama počiva velika, par excellence relikvija. U svetištu sv. Šime u Zadru nalaze se jedine ruke na svijetu koje su ostale sačuvane, a dodirivale su, štoviše držale su u svojem naručju Isusa. To je na svijetu jedino sačuvano tijelo osobe koja je prigrlila Krista i prislonila ga na svoje tijelo. Uho Šimuna jedino je sačuvano uho na svijetu koje je čulo glas Isusa kao djeteta. Fascinira me i ta tjelesna stvarnost. Kad dođem u blizinu tijela sv. Šime, vidim njegovo uho i pomislim: ‘To je uho koje je slušalo glas Isusa Krista.’ Mi ga slušamo kroz evanđelje, Božju riječ, liturgiju, a sv. Šime je čuo glas, dah Isusa, možda i njegov djetinji plač. Čuo je glasove svete Obitelji, Josipa i Marije koji su, prema židovskom zakonu, muško prvorođenče trebali prikazati u hramu i posvetiti ga Bogu. To otajstvo i u materijalnoj stvarnosti za nas ljude znači puno i govori o velikom otajstvu koje je tu prisutno«, kaže Šehić o duhovnoj poruci sv. Šimuna. Biblijska riječ »Šimʿon« znači – »On je čuo!« (što je Bog progovorio).

»Narod i rađanje može obnoviti samo Bog!«

Sv. Šimun nastavlja živjeti u svetištu u Zadru kako je živio u hramu u Jeruzalemu – skrovito i tiho, ali toliko prisutno da je spreman primiti veliko otajstvo i čudo. U svetištu se i danas, kao kroz minula stoljeća, okupljaju vjernici koji svjedoče o Šimunovu zagovoru. »Pozivam majke s djecom, obitelji, Hrvate i ljude iz svijeta da pohode svetište u zahtjevnom vremenu. Govorimo o demografiji, padu nataliteta. Mislimo osnovati timove ljudi koji će nam dati matematičku i statističku računicu kako donijeti plodnost našemu narodu i obnoviti naciju. Pozivam sve da dođu u istinski ‘ured demografije’, a to je svetište sv. Šime gdje mi kako kršćani moramo posvjedočiti i dati vjeru da narod i rađanje može obnoviti samo Bog! Život može obnoviti Bog i pred relikvijom sv. Šime. Vjerujem da je pravi ured demografije za Hrvatsku svetište sv. Šime! Koliko budemo molili, toliko ćemo imati i plodove života. Pitanje života nije pitanje matematike, nego otvorenosti životu. A da bismo bili otvoreni životu, moramo vjerovati u život«, potiče svećenik Šehić.

Svetište su u svibnju pohodila i četvorica monaha sa svete gore Atosa iz manastira Vatopedi. Hodočastili su u želji da izmole blagoslov za izgradnju njihova novoga samostana koji će biti posvećen upravo sv. Šimunu. Autentičnost relikvije sv. Šimuna u Zadru zapisana je i u njihovoj monaškoj predaji. Time se sv. Šimun pokazao i kao »ekumenski svetac«. A po svim vjernicima koji u Zadar hodočaste iz raznih dijelova svijeta – o čemu svjedoče i njihovi zapisi na brojnim jezicima u knjizi dojmova u svetištu – i sv. Šimun postaje »svetac svega svijeta«.

Nema isplovljavanja sv. Šimuna iz Hrvatske!

Tijelo sv. Šimuna u Zadar je donio mletački plemić 1203. iz Carigrada. Na putu prema Veneciji brod je zbog nevremena morao ostati u Zadru. Od svih veličina i zemalja svijeta povijesne okolnosti dovele su biblijskoga proroka baš do hrvatske obale. A sveti je Šimun Zadar izabrao za svoj zemaljski dom tjelesnoga čašćenja. Tijelo sv. Šimuna najprije je bilo čuvano u crkvi sv. Marije Velike, u povijesnoj jezgri grada, na poluotoku. Dan prijenosa njegova tijela – 16. svibnja 1632. – u povijesti je Zadra upamćen i kao Nedjelja ruža budući da su na putu kojim je sv. Šimun »prolazio« od crkve sv. Marije Velike do ondašnje crkve sv. Stjepana vjernici bacali ruže. Nekadašnja crkva sv. Stjepana promijenila je svojega svetca zaštitnika i ona je danas svetište sv. Šimuna, koje iz tjedna u tjedan prima rastući broj hodočasnika.
U Drugom svjetskom ratu Talijani su htjeli odnijeti tu relikviju. Ali brodica se nije mogla otisnuti iz Zadra. Nema isplovljavanja sv. Šimuna iz Hrvatske! A svetac je svoj datum dobio, uvjetno rečeno, i među službenim datumima do kojih drži Republika Hrvatska. Naime, vjernima bi bilo teško prihvatiti da se sasvim slučajno preklapaju Dan neovisnosti i blagdan sv. Šimuna na 8. listopada.