Među šeststotinjak katoličkih svećenika koji su ubijeni ili pogubljeni tijekom i pogotovo nakon rata bio je i povjesničar dr. Ivo Augustin Guberina.
Rođen je 14. studenoga 1897. u Šibeniku. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju. Godine 1915. stupio je u franjevački red i uzeo ime Augustin. Filozofiju je studirao u Zaostrogu, a teologiju u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 1921., a zatim upućen u Rim, gdje je 1923. doktorirao na Orijentalnom institutu. Bio je profesor teologije u Makarskoj, župnik Velikoga Brda i Drvenika, a zatim u Betini na Murteru kao biskupijski svećenik.
Zbog političkih uvjerenja bio je uhićivan 1936. i 1940., kada je pobjegao u Italiju i pristupio ustaškomu pokretu. U Zagreb se vratio u travnju 1941. Radio je u Ministarstvu prosvjete, ali je mnogo vremena posvećivao skrbi za izbjeglice iz Dalmacije. U listopadu 1943. imenovan je ravnateljem pismohrane ustaškoga pokreta. Zbog angažmana u vlasti nadbiskup Alojzije Stepinac suspendirao ga je u svojoj nadbiskupiji 1943. U svibnju 1945. povlači se prema Austriji, no uhićen je 9. svibnja 1945. Vojni sud Jug. armije osudio ga je 29. lipnja na smrt vješanjem pod optužbom da je počinio »krivično djelo ustaštva«. Smaknut je 30. lipnja.
Pisao je u »Hrvatskoj smotri«, »Hrvatskoj reviji«, »Novoj reviji«, »Životu«, »Bogoslovskoj smotri«, »Sacerdos Christi«, »Vrhbosni«, »Nedjelji« i dr., katkad se potpisujući pseudonimom Non quis sed quid (Ne tko nego što). Objavio je djela »Katolicizam u kršćanskoj starini«, »Nacionalizam i katolicizam sv. Ćirila i Metoda«, »Katolička Crkva«, »Katolička akcija«, »Komunizam i hrvatstvo« i »Je li komunizam napredan?«, »Osnovna načela marksizma (komunizma)«, »Ustaštvo i marksizam u svojim načelima«. Temeljno mu je djelo »Državna politika hrvatskih vladara: od Porge do Držislava« 1944. i »Od Krešimira III. do Zvonimira« 1945. Dokazivao je neslavensko podrijetlo Hrvata i potrebu proučavanja hrvatske prošlosti izvan (jugo)slavenskoga konteksta. Važniji su mu radovi još »Kako je Zvonimirova kruna prešla na glavu mađarskoga kralja«, sada ponovno aktualiziranoj temi, »O postanku hrvatske krune« i »Smisao bitke na Gvozdu«. Njegove povijesne rasprave i studije, koje sadržavaju i filozofske i teološke refleksije, očekuju ozbiljno znanstveno proučavanje i vrjednovanje.
