PITI ILI NE PITI Je li dopušteno konzumirati brend koji promiče gatanje?

prazna šalica kave; gatanje iz kave
Foto: Shutterstock

Je li dopušteno konzumirati brend koji promiče gatanje?

Brend jedne kave u svojoj novoj reklamnoj kampanji promiče gatanje. Je li katolicima dopušteno konzumirati proizvode takvoga brenda?

Martina iz Splita

Ne znamo o kojem brendu kave pišete i o kojoj je kavi riječ, ali pretpostavljamo da mislite da nije riječ tek o nekom reklamnom triku i zabavi, kojom se na – ipak! – manipulativni način želi privući pozornost kupaca, nego o gatanju kao ponašanju koje nije u skladu s katoličkim naučavanjem. I premda nam već zdrav razum govori da kao vjernici ne bismo trebali podupirati – pa ni kupovanjem nekoga proizvoda – nikoga tko promiče nešto što se protivi tomu zdravomu razumu, ali i naučavanju naše vjere, citirat ćemo Vam Katekizam Katoličke Crkve (KKC), koji Vam jasno govori da gatanje ili proricanje budućnosti za katolike nije prihvatljivo, pa biste kao vjernik to morali imati na pameti kada razmišljate o kupovanju nekoga »brenda«, jer bismo kupnjom zapravo poticali širenje toga, za nas, neprihvatljivoga postupanja.

U poglavlju »Gatanje i magija« KKC kaže: »Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tomu da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost.

»Treba odbaciti sve oblike gatanja«

Nesmotrenost može biti manjak odgovornosti« (KKC, 2115), a u sljedećim se brojevima navodi: »Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u protuslovlju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu« (KKC, 2116).

»Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Traženje pomoći od tzv. tradicionalnih vještina liječenja ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga« (KKC, 2117).