Iako je životni put crkvenoga glazbenika i istaknutoga zborovođe iz Međimurja Milovana Horvata vodio prema kemiji, prava je »kemija« nastala između njega i naraštaja pjevača u župi. Uz pjesmu je pobijedio i u životnoj bitci…
Više desetljeća Milovan Horvat glazbena je osovina u župi u Svetom Jurju na Bregu u Međimurju. Orguljaš je i voditelj zborova. U crkvenom glazbenom ozračju odrastao je od najranijih svojih dana, u tome je, uz potporu svoje obitelji, i danas.
Rođen je 3. studenoga 1966. u Čakovcu, od majke Katice, djevojački Kozar, iz Čakovca i oca Valentina Horvata iz Maloga Mihaljevca. Upoznali su se u crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu, u kojoj je Valentin bio mladi orguljaš, a Katica pjevačica. Nakon vjenčanja svoj su dom izgradili u Malom Mihaljevcu. Valentin je preuzeo službu orguljaša i kantora u svojoj crkvi sv. Jurja mučenika, u župi u Svetom Jurju na Bregu. Iz toga kršćanskoga braka svjetlo dana ugledao je sin Tihomil i pet godina mlađi Milovan.
Kad je župnik jednostavan…
»U našoj je obitelji služenje, najprije dragomu Bogu, a zatim braći vjernicima, jednostavno urođeno. Kako je i djed Juraj bio pastoralni suradnik, tata i mama pjevanjem povezani, tako smo brat i ja živjeli u kršćanskom odgoju i u zboru otkad znamo za sebe«, pripovijeda Milovan. »Pokraj župnika preč. Ivana Kozjaka, koji je bio poslije roditelja moj pratitelj u vjerskom životu, rastao sam u ministrantima, pjevao psalme, čitao na misnim slavljima, bio član ekonomskoga vijeća, i u njegovo doba postao i orguljaš u župi. Jednostavnost našega župnika privlačila je sve više djece i mladih, tako da za većih blagdana župna crkva nije bila dostatna za sve vjernike.«
U zboru pod očevim ravnanjem
»Osnovnu sam školu završio krajem sedamdesetih godina. Bile su to godine pune lijepih uspomena, posebice zato što je u to vrijeme bio više od pedeset ministranata u našoj župi. Bez obzira na to što je župa prostorno jako velika, u njoj je devet sela pa je do crkve trebalo pješačiti i do pet kilometara, svaki je dan i tijekom ljetnoga vremena bilo ministranata na misi. Srednju školu pohađao sam u Varaždinu – smjer kemijski tehničar. Nakon toga sam 1986. upisao Tehnološki fakultet, odsjek oplemenjivačke tehnologije u Varaždinu. Nakon završenoga VI. stupnja s odličnim uspjehom zaposlio sam se u Međimurskoj trikotaži u Čakovcu (MTČ).
Bez obzira na prirodu posla, uvijek sam sudjelovao u životu župne zajednice, ponajviše u zboru koji je četrdeset godina vodio moj tata Valentin.«
Rasli u pjesmi i ljubavi
»Svoju suprugu Ružicu s kojom sam se oženio 1989. upoznao sam također na probama crkvenoga zbora naše župe. Rasli smo u pjesmi i ljubavi jedno prema drugomu i iz te ljubavi rodila se 1992. kći Monika, koja je svojega supruga Davora također upoznala na zboru mladih koji sam osnovao 2004. Iz tog poznanstva i braka rodilo se dvoje mojih prekrasnih unuka: Joakim, koji sada ima šest godina i Anastazija, koja ima četiri godine. I tako svi zajedno, u tri naraštaja, živimo na istoj adresi u Pleškovcu i pjevamo u župnom zboru.«
U klupama orguljaške škole
»Nakon odlaska iz MTČ-a nekako se sve više budila želja za aktivnijim glazbenim angažmanom u crkvi, životu s orguljama i sviranjem, te vođenjem zbora. Tako sam više od deset godina radio kod brata u orguljarsko-restauratorskoj radionici, a sada radim u poduzeću koje se bavi prodajom glazbenih instrumenata. Uz posao sam uspio osnovati i zbor mladih župe Sveti Juraj na Bregu 2004., a službu orguljaša i kantora preuzeo sam od oca Valentina 2006. On mi je još godinu dana bio velika potpora, a onda se preselio onomu kojemu je cijeli život svirao i pjevao. Sami početci orguljaša nisu bili jednostavni, jer je moj životni radni put krenuo potpuno drukčijim smjerom u kemiji, ali neka unutarnja snaga uvijek je poticala na ono što je ucijepljeno u mene – glazba u crkvi. Iznimna potpora bila je u mojoj obitelji, pogotovo u supruzi Ružici i tadašnjem župniku Ivanu Kozjaku.
U tim početcima završio sam orguljašku školu Varaždinske biskupije i nakon toga se sve posložilo. Osnovao sam dječji crkveni zbor koji sada ima 20 članova, nastavio rad s mješovitim zborom koji broji 40 članova i muškom vokalnom skupinom s 15 članova. Svi su oni moja druga obitelj koju mi je podario Bog, koja svake nedjelje slavi Gospodina. Zbor je osnovan 1967. godine. Kao dar za 50. obljetnicu godine 2016. izdan je nosač zvuka pod nazivom ‘Denes spevaj sve stvorenje’ koji u sebi sadržava sve napjeve koji se pjevaju na proštenjima i blagdanima tijekom liturgijske godine u našoj župi, naravno uz blagoslov tadašnjega župnika vlč. Ivice Puškadije ml.«
S razlogom odgođeno predstavljanje
»Vrhunac mojega orguljaškoga i kantorskoga rada zbirka je vlastitih pjesama i obrada za mješoviti i muški zbor, sakralnoga i svjetovnoga karaktera, skupljena u pjesmaricu pod nazivom ‘Kapljice glazbe kroz život’ koja zorno prikazuje poveznicu kemijskih tekućina i nota koje protječu kroz crtovlje.
Izdana je 2020., a predstavljena za 55. godišnjicu zbora, u jesen 2022. Možda će se neki pitati zašto predstavljanje nije bilo prije. Bog za sve ima planove. Naime, početkom 2021. dijagnosticiran mi je karcinom. Slijedile su pretrage, operacija u ljeto, zračenja krajem godine i oporavak. Kako, zašto baš meni, ili nije li to mogao dragi Bog spriječiti? To su pitanja koja prolete kroz glavu svakoga čovjeka. Treba se predati u ruke Stvoritelju i vjerovati. Bez opterećenja vjerovao sam da je to dio života koji uz Božju pomoć mogu pobijediti. Tako je i bilo. Odlično sam se oporavio i na kraju je bilo i predstavljanje moje glazbene zbirke. Sada još više pomažem ljudima i družim se uz pjesmu i molitvu. U tome mi je potpora cijela obitelj, cijeli zbor i sadašnji župnik vlč. Danijel Bistrović. Krajem 2023. kao vrhunac mojega djelovanja snimljen je spot sa zborom na moju pjesmu posvećenu Majci Božjoj pod nazivom ‘O Marijo, Majko naša’. Talent koji sam primio od Stvoritelja pokušao sam oplemeniti darujući svoje skromno znanje svojim pjevačima, na radost cijelomu puku i slavu Bogu Svemogućemu. Nadam se da sam u tome i uspio.«
Pitanje aktualno već nekoliko desetljeća
