Nije tajna da je tijekom druge polovice 20. stoljeća Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je u mnogim svojim odsjecima iznjedrio hrvatske znanstvene i kulturne velikane i umnogome zadužio hrvatsku znanost i kulturu, jednim svojim dijelom bio svojevrsna ideološka vojarna u kojoj su se, primjerice, novačili pobornici marksizma i samoupravnoga socijalizma.
Zato su valjda društveni proroci mogli govoriti da će u Hrvatskoj lijeva ideologija sa svim svojim rukavcima preživjeti ne po brojnosti članstva svojih političkih stranaka, nego dokle god ima kakvu-takvu utvrdu upravo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Gotovo bi se moglo reći da Filozofski fakultet već desetljećima u ponekim svojim dijelovima osigurava besplatan smještaj ideologiji koja se znade spretno presvlačiti – nekoć su to bili marksistički pristupi u sklopu filozofije i sociologije, zatim studij povijesti pisan po mjeri revizionista, a nisu se još smirile ni pojedine jezikoslovne struje koje su koketirale s vukovcima na štetu hrvatskoga jezika i identiteta. O tome bi najbolje mogli govoriti oni zaposlenici zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta koji su kao vrhunski znanstvenici njegovali zdravu državotvornu misao, koji su bili istinski domoljubi i koji ondje nisu mogli bitno mijenjati sustav nabolje jer nisu bili pristaše pojedinih ideoloških struja. I dok su još aktivni hobotničini pipci drugih ideologija, stigla je nova, koja se zavija u ruho tzv. rodnih studija.
Reagirali su sa zabrinutošću mnogi koji su prokazali pokušaj da se »znanstvena« grana koja je fijasko doživjela diljem svijeta sada nastani u jednoj od stožernih akademskih ustanova u Hrvatskoj. Sumnjiva je, uopće, opravdanost takvoga studija na sveučilištu koje se svim silama bori ostvariti veće uspjehe na svjetskim ljestvicama uspješnosti – a to ne će učiniti ako uvodi ono što drugi odbacuju. U srijedu 10. srpnja oglasila se u povodu najave uvođenja rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax«. U priopćenju su napisali da ne treba stavljati znak jednakosti između rodne ideologije i rodnih studija, ali nisu krili i činjenicu da je na oblikovanje rodne ideologije utjecalo mnogo činitelja i da su se oko nje združile različite ideologije. Među njima važnu ulogu ima i marksistički feminizam na koji se upravo oslanjaju rodni studiji. Ne čudi stoga pitanje iz Komisijina priopćenja treba li Hrvatskoj nakon iskustva komunističkoga režima ponovno uvođenje neomarksističkih ideja u hrvatsko društvo. U Komisiji se pitaju i hoće li predloženi rodni studiji promicati znanstveno istraživanje o rodu ili ideologizaciju roda i rodnih teorija, a važnim smatraju i pitanje gdje će se po završetku studija zaposliti polaznici tih studija…
Ne treba uložiti previše truda da se shvati da iz istoga ideološkoga bazena iz kojega bi se trebali navodnjavati planirani rodni studiji na Filozofskom dolaze i oni koji diskriminiraju molitelje krunice na hrvatskim ulicama. Slušajući sudionike na okruglom stolu u Hrvatskom saboru u povodu predstavljanja izvješća o toj diskriminaciji, koje je izradila udruga »U ime obitelji«, vidljivo je do koje mjere čak i interventi pučke pravobraniteljice i zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova mogu biti ideologizirani. Oni se, primjerice, ne osvrću na meritum istraživanja, nego traže neku imaginarnu buduću »širu raspravu« kao da je riječ o odabiru boje za saborske zidove, a ne o grubim uvrjedama koje mjesecima trpe sudionici mirnih molitvenih okupljanja. Ma baš su za širu raspravu zainteresirani npr. partijski zastupnici koji su s ideološkim transparentom napravili performans uoči skupa u Saboru ili oni koji su u isto vrijeme u Saboru organizirali protuskup! Ma nije valjda zajedničko i promotorima rodne ideologije i diskriminatorima molitelja to što su im i Sabor i fakulteti uhljebišta? Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
