Među brojnim franjevcima kulturnim radnicima neizostavno je ime i fra Ciprijana Brkića. Rođen je u Studencima 3. veljače 1868. Školovao se u franjevačkom samostanu na Humcu, gdje je 1884. obukao franjevački habit. Teologiju je studirao u Sieni u Italiji, gdje je i zaređen 1890. Bio je učitelj u pučkoj školi u Čitluku i profesor tjelovježbe na širokobriješkoj gimnaziji te kapelan, župni pomoćnik, župnik, samostanski vikar i vjeroučitelj, počevši u Ružićima 1891. pa diljem Hercegovine do Vitine 1943., kamo je premješten jer je njemačka vojska bila zauzela samostan i zbog opasnosti od savezničkoga bombardiranja. Jedan je od rijetkih franjevaca u Hercegovini koji su 1945. umrli prirodnom smrću. Preminuo je u Drinovcima 28. srpnja 1945.
Djela vrijedna opširne studije
Surađivao je u »Kršćanskoj obitelji« i »Narodnoj slobodi«, listu Hrvatske pučke stranke u Mostaru. Pisao je pjesme i skupljao narodno blago, zapisivao pripovijedanja i opisivao narodne običaje. Bio je i suradnik svećeničkoga književnoga almanaha »Hrvatska duša«, gdje je 1926. objavio prvo pjevanje zanimljiva spjeva »Pad Anđela«. Teološki je, kao i u drugim sličnim djelima, o. Brkić zavist palih anđela zbog stvaranja čovjeka postavio »primum peccatum«, pa Lucifer kaže: »Dolje ode nekakovo Stari / U svemiru tesati dvobiće, / Što mu možno tamo gospodit će. / Najposle će smiješati ga s vama«, nagovarajući anđele da progone toga »stvorčića«. Zanimljivost je spjeva što je prožet i pučkim vjerovanjima pa se u njemu pojavljuju vile. Da je tu vidljiv odjek pučkoga deseterca i Kačićeva jezika, ne treba dodatno tumačiti.
No to je bila značajka mnogih pjesnika njegova vremena, primjerice njegovih suvremenika Frana Biničkoga, Đure Arnolda, Milana Pavelića, na koje nisu djelovale poetike moderniteta. Svakako bi bilo vrijedno objaviti cjelovit tekst, a i ostala djela jer većina je još neobjavljena – u rukopisima, tako »Miho«, »Ivan« i »Strašni sud« (epovi), »Focij i Slaveni« (povijesna rasprava), »Bitnica«, »Hrvatski rječničić«, »Jezgra«, »Prijedlog za uređenje hrvatskog jezika«, »Basne i priče«, »Obrati se« i različiti drugi tekstovi (»Bilance«, »Beafan«, »Izumi i naprave«). Bilo bi sve to vrijedno opširnije studije i vrjednovanja. (L)
