Uz prvu godišnjicu smrti književnice klarise Anke s. Marije od Presvetog Srca Petričević – koja je preminula 23. srpnja 2023. u Splitu u 94. godini života, 67. godini redovništva i 72. godini neiscrpne književne prisutnosti – nekoliko se udruga posvetilo pokretanju književnoga natječaja pod njezinim imenom. Pjesništvo Anke Petričević pripada vrhuncima hrvatske književnosti, za svoj je rad nagrađena prestižnim nagradama, a osim 93 knjige iza sebe je ostavila više od 135 naslova koje je kao urednica priredila u izdavačkoj kući »Symposion«, koju je utemeljila 1975. Udruga »Sestra Marija od Presvetog Srca Anka Petričević« iz Imotskoga i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika sa sjedištem u Zagrebu natječajem žele potaknuti javnost na čitanje i proučavanje njezinih djela, ali i pisce – početnike i renomirane – na pisanje djela duhovnoga nadahnuća. Tim se povodom Branka Buljan, nećakinja pokojne književnice kojoj je povjereno čuvanje njezine ostavštine, rado odazvala razgovoru za Glas Koncila, kako bi se fascinantan lik skrivene »mistične ruže« (kako je s. Marija naslovila zbirku pjesama 1997. godine) približio široj javnosti.
Klarisa Anka s. Marija od Presvetog Srca Petričević autorica je brojnih knjiga, prevoditeljica i urednica, nagrađivana pjesnikinja i dugogodišnja članica Društva hrvatskih književnika. Čime je, po Vašem mišljenju, ona najviše zadužila hrvatsku kulturu?
Sestra Marija od Presvetog Srca Anka Petričević zadužila je hrvatsku kulturu svojim osebujnim književnim stvaralaštvom. Bila je uspješna u svim književnim vrstama, pjesmama, poemama, esejima, meditativnim molitvama, knjigama lirske pjesničke proze i autobiografske proze, monografijama, fotomonografiji, knjigama intervjua, drama i recitala.
Najveće priznanje treba joj odati što je 1975. godine dopuštenjem Nadbiskupskoga ordinarijata iz Splita osnovala »Symposion«, biblioteku asketsko-mističnih djela u kojoj je objavljeno 120 naslova redovitoga i 20 naslova posebnoga niza, većinom djela klasika kršćanske duhovnosti. Time je za hrvatsku kulturu pridonijela više od institucije. Kao autorica objavila je 93 knjige. Prije pokretanja biblioteke objavila je 30 vrijednih knjiga, a iza sebe je ostavila golemu baštinu duhovnoga i kršćanskoga nadahnuća.
Koje je, po Vašoj prosudbi, njezino najbolje djelo? Kada biste nekomu morali dati da pročita samo jedno djelo Anke Petričević, koje biste odabrali?
Bilo bi to djelo »Bog je ljubav« u kojem sestra Marija opisuje stvarni kršćanski život uz djelovanje prema vanjskomu svijetu, prenoseći kršćanske vrijednosti kao temelj i izvor života. Kako kaže, Bog je alfa i omega svijeta, kako je to često znala ponavljati. Teško je izdvojiti jednu knjigu; rado bih istaknula i knjigu intervjua »Bog je vječna ljubav« koju je objavila 2021. godine, kao i »Molitve srca«.
Kako se Vaš život isprepleo sa životom Vaše tete? Što ste od nje naučili?
Svoju tetu vidjela sam tek 1980. godine kad sam imala 22 godine, kada je u noći, uz pratnju rodbine, došla posjetiti svoju majku Katu, noć prije njezine smrti. Gledala sam taj prizor, koji mi je ostao trajno upečaćen, kako se oprašta s njom i moli nad njom. Samo tada vidjela sam sjaj njezinih očiju i istančanu ljepotu blaženstva i mističnosti.
Gledajući je, imala sam osjećaj da vidim čitav svemir ili pak dubinu mora, nešto sasvim neopisivo i karizmatično. Od svoje tete naučila sam sve ono što nisam znala i što nisam mogla biti. Od stvaranja nove hrvatske države 1990. godine aktivno sam joj pomagala u predstavljanju njezinih djela u vanjskom svijetu. U početku sam smatrala da je to pomoć koja je važna za moju tetu i da je to trenutak da joj pomognem kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, a sada dobro znam da je ona mene neizravno, isto tako, dobro usmjeravala, podizala, poticala, uspjela održati stabilnom i ojačati moju duhovnost, naučila me žrtvovati se i prihvaćati Božju volju jer jedino tako možemo zavrijediti njegovu milost.
Naučila me da moje želje nisu moje i da Bog upravlja nama i da on jedini zna kako nam je u životu. Što prije prihvatimo ono što jest, time postajemo bolji i bliži Bogu. Kada mi je bilo teško ili najteže u životu, znala mi je reći kako sam sad na ispitu, kako trebam prihvatiti sve i kako ću time zavrijediti Božju milost i kako se tada ničega ne ću bojati; govorila mi je da se molim i istinski prepustim Bogu.
Postoji li neka zgoda ili anegdota vezana uz s. Mariju?
Postoje stroga klauzurna pravila; klarise mogu izići iz samostana jedino u slučaju bolesti i liječenja. Kako je teta bolovala nakon što je operirala kralježnicu, pratila sam je u Krapinske toplice u ratno vrijeme, kad ju je dr. Franjo Tuđman zamolio da ga posjeti jer je od nje tražio da sudjeluje u stvaranju Ustava, i to smjernicama kršćanske obnove hrvatskoga naroda, što je na kraju i prihvatila. Tada je dr. Tuđmanu posvetila sonetni vijenac »U sjaju slobode« i dostojanstveno mu ga uručila. Pri ulasku u Banske dvore teta je zbog bolesti kralježnice na sebi morala imati držače kako bi mogla bolje hodati. U trenutku prolaza osiguranja uključila su se crvena svjetla i začulo se zviždanje sigurnosnih uređaja. Njezina sestra, brat i ja, koji smo bili u pratnji, ostali smo u šutnji. Ona se samo nasmijala i čekala reakciju. Osiguranje je samo dalo znak da slobodno prođe jer su znali tko je sestra Marija.
Smatrate li da se djela s. Marije dovoljno čitaju i proučavaju? Što je do sada učinjeno po tom pitanju?
Mislim da se djela sestre Marije ne čitaju dovoljno niti se proučavaju. Sestra Marija treba biti zastupljenija u školskim udžbenicima, od osnovne škole pa sve do sveučilišne razine. Moram naglasiti da ju je stručnim kritikama i tribinama najviše pratio dr. Nedjeljko Mihanović, zatim dr. Božidar Petrač, dr. Miljenko Buljac, dr. Franjo Franić i dr. Đuro Vidmarović. Smatram da bi se kulturne institucije, osobito one posvećene književnosti, trebale više posvetiti djelima i imenu Anke Petričević. Iako je među više nagrada za književno stvaralaštvo dobila i nagradu »Dragutin Tadijanović«, »Antun Branko Šimić« i nagradu »Dobrojutro more«, mišljenja sam da nedostaje stručnih simpozija i tribina o njemu.
Kako to da Dalmatinska zagora daje toliko dobrih pjesnika?
Hrvatska književnost 20. stoljeća progovorila je i duhovnim glasovima pjesnika, od kojih su neki antologijski poput primjerice Nikole Šopa i Side Košutić, a u 21. stoljeću javljaju se novi glasovi poezije kršćanskoga nadahnuća. Po čemu se poezija s. Marije ističe među njima, po čemu je prepoznatljiva?
Sestra Marija okušala se i potvrdila u svim književnim vrstama. Smatram da se može smatrati najoriginalnijom hrvatskom pjesnikinjom duhovno-mistične kontemplativnosti. Budući da je, nakon studija kroatistike i romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u samostanu klarisa diplomirala teologiju i filozofiju, možemo zaključiti da su sva njezina djela obuhvatila smisao i spoznaju naravne i vrhunaravne moći njezinih čuvstava. Tako je jednom rekla, a zabilježeno je u Knjizi intervjua: »Uz božansku milost koja je na djelu i duša mora surađivati s milošću. To je onaj sinergizam – suradnja između Boga i čovjeka.« Jednom je slikovito prikazala ulogu svoje poezije riječima: »Ta posve je shvatljivo da će žarulja, kada se upali, obasjavati sav prostor i da će se i drugi znati koristiti njezinim sjajem.«
Njezina je poezija mistika u stihu pa je poručila: »Jednom riječju: treba vratiti svijet Ljubavi, ljude njihovu vječnom spasenju; postići sjedinjenje s Bogom… A to je cilj mistike.« Osobito preporučujem čitateljima trilogiju u kojoj s. Marija kronološki bilježi dnevničke zapise, odjeke svojega života, kako bi mogli što bolje upoznati njezin život i poruke koje će svima nama biti putokaz u vlastitim životima.
Aktivni ste u udruzi koja promiče lik i djelo s. Marije. Kako je i kada udruga nastala, koje su njezine aktivnosti? Kakvi su planovi za budućnost?
Predsjednica sam udruge »Sestra Marija od Presvetog Srca Anka Petričević«, čije je sjedište u Imotskom, koja promiče književno stvaralaštvo autorice, kao i njezinih 80 likovnih djela.
Namjera nam je raspisati natječaj za književnu nagradu koja će nositi njezino ime, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika i Hrvatskim katoličkim društvom prosvjetnih djelatnika upravo na dan prve godišnjice njezine smrti, kako bismo uspjeli na što široj i sveobuhvatnijoj razini predstaviti njezin lik i djelo diljem Hrvatske te na taj način potaknuti književno stvaralaštvo odraslih i mladih. U skladu s ciljevima udruge do sada su održane poetsko-glazbene večeri posvećene sestri Mariji u Imotskom i Dubrovniku, održana je samostalna izložba sestre Marije u Imotskom, kao i u galeriji »Sebastian« u Dubrovniku. Udruga je osnovana prije dvije godine, na moju inicijativu i u razgovoru s tetom. Ona je potpisala svoj pristanak na osnivanje, kao i predstojnica samostana klarisa s. Dolores Mandić. Zbog povjerenja koje su mi iskazale nisam imala izbora nego prihvatiti se djelovanja u udruzi.
Aktivnosti udruge djelomično su ostvarene, a nakon suradnje s navedenim institucijama nadam se boljemu i uspješnijemu razvoju udruge, sve u svrhu promicanja stvaralaštva s. Marije na najboljoj i najvišoj razini. U suradnji smo i pregovorima s raznim institucijama kako bismo u tome uspjeli.
Što bi po tom pitanju trebale učiniti mjerodavne ustanove?
Institucije bi trebale same znati što im je činiti i zbog čega su osnovane. Nadam se da će se sada, nakon smrti Anke Petričević, probuditi savjest institucija i pojedinaca koji će se okupiti i pridonijeti osvjetljavanju njezina lika i opusa u stvaralačkom, financijskom i svakom drugom smislu jer smatram da sestra Marija to svakako zaslužuje.
Kako biste ukratko opisali pogled na svijet s. Marije? Kakav je bio njezin pogled na umjetnost?
Poruka je sestre Marije, jednom riječju, da je Bog alfa i omega svega, njezin Zaručnik. Citiram »Pjesmu Bogu« koja glasi: »Tražih te u beskrajnim prostranstvima svemira / U kozmičkim moćima, I mjesec me motrio kako u obasjanim noćima / Otkrivenje prosim. A ne znadoh da te u dubini svog srca / Ko najslađu bajku nosim.«
Za sestru Mariju sve što je Bog stvorio lijepim bila je umjetnost. Tako i poslije smrti sestre Marije vječno žive njezina djela i ljudi koji ih dostojanstveno pronose. Taj put tek se nazire i počinje. Neka potraje i ostane.
Koja je poruka s. Marije najvrjednija današnjemu čovjeku?
Duh Sveti treba nas voditi kako bismo mogli vršiti volju Božju, njemu na slavu i, kako je govorila, Bog to želi jer svi mi živimo za vječnost. Poruka je sestre Marije da nastavimo živjeti životom izvora kršćanskoga nadahnuća, stalno u molitvi, hvaleći Boga kako bismo isprosili milost za čovjeka i čovječanstvo. Također, da budemo zajedno prihvaćajući Božju volju i da uz žrtvu i kroz žrtvu postajemo bolji ljudi na duhovnom, stvaralačkom i domoljubnom planu, u skladu s kršćanskim naukom.
