Unatoč smrtnomu slučaju mladića na splitskoj Ultri i drugim negativnostima, taj se festival nastavlja, o čemu je pisala Renata Rašović u Večernjem listu. »Policijski bilteni izvijestili su o 343 uhićene osobe zbog zloporabe narkotika, a dežurne hitne službe o više stotina predoziranih nesretnika. Naplaćeno je 141 000 eura novčanih kazni. Nažalost izgubljen je jedan mladi život, 20-godišnjeg Slovenca koji je preminuo od posljedica intoksikacije. Splitski ‘Woodstock 21. stoljeća’, dakle, ide dalje, s njim i brojni prijepori. Organizator Joe Bašić iz godine u godinu govori o nevjerojatnim pozitivnim učincima Ultre na ekonomiju, premda javnost dosad nije vidjela iole detaljniji financijski ili bilo koji drugi izvještaj o poslovanju i efektima Ultra Europe. Pritom se Bašić i danas poziva na sedam godina staru studiju ‘Ekonomski i fiskalni učinci Ultra Europe festivala elektronske glazbe’ iz 2017. godine koju je po narudžbi Hrvatske turističke zajednice izradio Institut za javne financije. Prema toj studiji, posjetitelji Ultre tada su, 2017. godine, potrošili 525,3 milijuna kuna, od toga za 85 posto potrošnje zaslužni su strani gosti, te da Ultru svake godine posjeti 150 tisuća posjetitelja koji u tri dana festivala potroše koliko i 7300 prosječnih hrvatskih radnika tijekom cijele godine. Kako je očigledno i mjerljivo da na stadion u Parku mladeži ne može stati 150 tisuća ljudi te da se u pravilu svaki dan tamo pojavljuju jedni te isti ljudi koji su kupili festivalske ulaznice za sve dane, mediji su svojedobno zatražili uvid u integralni tekst studije, no HTZ ju je proglasio poslovnom tajnom. No manipulacije brojem posjetitelja više nitko ne može skrivati. Park mladeži u najboljem slučaju na tribinama i travnjaku može primiti 12 – 13 tisuća ljudi, a organizatori uporno ponavljaju nerealan broj ljudi koji sudjeluju na festivalu.
Da Ultra Europe posluje u sivoj zoni, složni su čak i splitski ogranci stranaka Domovinski pokret i Možemo, inače ljutitih političkih oponenata s dijametralno suprotnih ideoloških polova, koji unisono upozoravaju na izdašne subvencije iz džepova građana jer Ultra bez financijske injekcije raznih turističkih zajednica, države, Županije i Grada jednostavno ne bi opstala. Pritom, da je na stadionu kao temeljni javnozdravstveni uvjet osigurana opskrba partijanera vodom, ne bi bilo ni pljačkaša koji im bočicu prodaju po pet eura, o cijenama drugih pića da se i ne govori. Da taksi-djelatnost nije potpuno deregulirana, i na državnoj i na gradskoj razini, ne bi bilo ludovanja taksista, ni onih ‘pravih’ ni onih koji rade s aplikacijama, a pogotovo ne onih koji ploču taksi kupe preko maloga oglasnika. Da cijeli festival nije utemeljen na tezi ‘neka rade što hoće dok se zarađuje’, ne bi bilo ni neobične tolerancije na količine droge koje se vrte gradom ovih dana, uz izuzetak policije koja privodi dilere i naplaćuje kazne na licu mjesta. Svi drugi su na razini ‘ma pusti dicu, to je normalno uz festival’, a onda jedno takvo dijete umre i život ide dalje, kao i Ultra. Istina, Ultra sa sobom nosi vidljivost i promociju koja znatno podiže globalnu prepoznatljivost Splita i okolnih područja, ali ne pod svaku cijenu: bez jasne analize koristi, podupirući ‘uzmi novac i bježi’ stanje svijesti i pohlepu, guljenjem kože s leđa djece iz svih dijelova svijeta, ali i hrvatskih poreznih obveznika.«
Švedski model za bake i djedove
Nakon što su prvi u svijetu uveli mogućnost odlaska na »porodiljni« za očeve, Šveđani su ponovno otišli korak dalje i odlučili plaćati bakama i djedovima za čuvanje unuka. Novim zakonom švedska država uvodi mogućnost da dio roditeljskoga dopusta, umjesto roditelja, iskoriste bake i djedovi. Roditeljski dopust u Švedskoj inače traje 480 dana, odnosno 16 mjeseci. Prvih 390 dana dobivaju naknadu jednaku svojoj punoj plaći, a ostatak se rješava naknadom od 15 eura po danu.
Povrh toga roditelji imaju zakonsko pravo na skraćeno radno vrijeme do osme godine djetetova života. U slučaju zaposlenika u javnom sektoru skraćeno mogu raditi prvih djetetovih 12 godina.
Prema novom zakonu koji je prihvaćen u prosincu, u slučaju samohranih roditelja bake i djedovi imaju pravo na naknadu za čuvanje unuka u trajanju od 90 dana. U slučaju parova to pravo vrijedi za 45 dana tijekom prve godine djetetova života. Novi zakon, kojim se bakama i djedovima plaća za čuvanje unuka, potaknule su studije koje su pokazale da od toga koristi ima cijela obitelj, uključujući, dakako, i dijete. Među prednostima uključivanja baka i djedova u čuvanje unuka pozitivan je učinak bebe na aktivnost baka i djedova. Veća aktivnost i emocionalno povezivanje s djetetom smanjuju rizik od razvoja Alzheimerove bolesti i mogu produljiti životni vijek. Ako su u mirovini, briga za unuka može im dati osjećaj da su potrebni i važni te time pozitivno utjecati na njihovo tjelesno i mentalno zdravlje. Starije generacije djetetu mogu prenijeti mudrost na način koji se lakše upija u odnosu na roditeljski pristup, navodi se također u studijima o međusobnom utjecaju baka, djedova i unučadi, navodi Antonija Handabaka za Jutarnji list.
