Često možemo čuti da su mladi pokretači promjena i da na mladima svijet ostaje. U ovom broju naše rubrike promišljat ćemo upravo o njihovoj ulozi u društvenim promjenama, ali i o problemima s kojima se najčešće susreću.
Prepoznavši važnost mladih, Ujedinjeni narodi posvetili su im poseban dan. Tako se od 2000. godine diljem svijeta 12. kolovoza slavi kao Međunarodni dan mladih. Svrha je toga dana usmjeriti pozornost na mlade kao na osobe koje svojim potencijalom pridonose boljemu svijetu, ali i upozoriti na probleme koji ih tište. Uz taj »svjetovni« dan mladih mladim je ljudima i Crkva posvetila poseban dan. I dok je to donedavno na biskupijskoj razini bila Cvjetnica, prije nekoliko je godina papa Franjo donio odluku prema kojoj se taj dan slavi u nedjelju koja pada na svetkovinu Krista Kralja.
Uz to, svakih se nekoliko godina organizira Svjetski dan mladih s papom. Poseban je to događaj koji se proteže kroz nekoliko dana, a svake se godine organizira u nekom drugom gradu. Zadnji je put održan početkom kolovoza prošle godine u Lisabonu, a sljedeći susret slijedi 2027. godine u Seulu. No svjetsku mladež prije toga očekuje Jubilej mladih sljedeće godine u Rimu pod motom »Hodočasnici nade«. I doista, mladi jesu hodočasnici nade. Oni su nositelji nade u bolje sutra. Nositelji su svjetla, radosti i promjene. Tako je i na završnoj misi prošlogodišnjega Svjetskoga dana mladih papa Franjo mladima poručio da oni imaju velike snove, ali se često boje da ih ne mogu ostvariti. Pri tome je lako klonuti duhom jer je teško kada se nečemu posvećuje energija i kreativnost, a rezultati nisu odmah vidljivi. Ipak, Crkva i svijet trebaju mlade kao što zemlja treba kišu, poručio je Sveti Otac. Za razdoblje mladenaštva svojstveni su veliki snovi i planovi, no nerijetko se između tih planova i ciljeva ispriječi realnost koja često nije idealna. Problematika ocjena, zaposlenja, stanovanja te ubrzanoga tempa života nije strana ni jednoj mladoj osobi, no pri tome je važno ne zaboraviti da se uz mladenaštvo vežu i veselje, želje i nade.
Ovogodišnja poruka Svjetskoga dana mladih glasi: »Oni koji se uzdaju u Gospodina hodit će i neće se umoriti« (usp. Iz 40, 31). I zaista, pouzdajmo se u Boga, predajmo mu sve svoje želje i snove, a on će se pobrinuti da se u nastojanju ostvarenja boljega svijeta ne umorimo.
»Na takva putovanja ide se otvorena srca«
Put pripreme za Jubilej mladih
Svjetski dan mladih katolički je događaj koji okuplja mlade vjernike diljem svijeta na misi s papom. Prošle je godine održan u kolovozu u Lisabonu u Portugalu. Prošlogodišnja tema bila je »Radosni u nadi« (usp. Rim 12, 12), a ovogodišnja glasi »Oni koji se uzdaju u Gospodina hodit će i neće se umoriti« (usp. Iz 40, 31). Naime, obje su teme pripreme za jubilarnu 2025., točnije Jubilej mladih čija će pak tema biti »Hodočasnici nade«. Kroz te teme papa Franjo želi u mladih produbiti kršćansku nadu i vjeru te ih pozvati da radosno svjedoče da je Krist i dalje živ.
Preobraženje Gospodinovo – otkrivanje djelića nebeske slave
Crkva 6. kolovoza slavi blagdan Preobraženja Gospodinova, događaja koji se zbio kada se Isus s trojicom apostola popeo na goru Tabor te je tamo po običaju molio, a njegovi su učenici od umora zadrijemali. Matej, Marko i Luka pišu da, dok je Isus molio, »lice mu zasja kao sunce«, a »haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti«. Pojavljuju se Mojsije i Ilija u sjaju te počinju razgovarati o smrti koju bi Isus trebao podnijeti u Jeruzalemu.
Na Isusa, Mojsija i Iliju spušta se oblak, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!«
Pius Parsch, katolički svećenik podrijetlom iz Češke, razmišlja o tome kako nam blagdan Preobraženja šalje četiri poruke koje su vrlo važne i za nas mlade. Prva je da sa strahopoštovanjem te puni vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga i neizmjernoga Kralja. Druga je da u Isusovu preobraženju gledamo i sliku svojega preobraženja jer nam Sveto pismo kaže da će Krist iz zemlje uskrisiti mrtve i naše smrtno tijelo suobličiti slavnomu tijelu svojemu. Treća je poruka moralne prirode, a sastoji se u tome da u svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujemo se cijeli život. Četvrta je poruka da i mi imamo sakrament preobraženja, a to je euharistija ili pričest: ona nam se očituje u misnoj žrtvi, a »sjeme preobraženja« primamo u obliku hostije.
Treća je poruka posebno primjenjiva na nas mlade i na naš svakodnevni život. Hrabrost, upornost i požrtvovnost osobine su koje nam često nedostaju jer nas znaju pritisnuti životne nedaće zbog kojih zaboravimo što nam je činiti. Gora Tabor, mjesto preobraženja Gospodinova, simbolično nam objašnjava kako je Bog ponekad ondje gdje nema nikoga osim nas samih, u trenutcima kada se osjećamo ostavljeno i zanemareno. Tako možemo uz Božju pomoć preobraziti sami sebe, kako bismo postali »sol zemlje i svjetlo svijeta«.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
