Teolog, profesor i javni radnik Fran Barac rođen je u Šemovcima u Podravini 26. kolovoza 1872. Gimnaziju je pohađao u Požegi i Zagrebu, gdje je maturirao 1890. i zatim polazio i završio bogosloviju 1894., kada je zaređen. Početkom 1895. postao je gimnazijski kateheta i prefekt požeškoga kolegija te surađivao u časopisu »Kršćanska škola« člancima o ulozi profesora vjeronauka u srednjim školama, zauzevši se za prisutnost katoličkoga svećenstva u školama.
Od 1900. do 1904. odlazio je ljeti na studijsko usavršavanje na sveučilišta u Fribourgu i Louvainu. Doktorirao je 1902., a 1907. stekao kvalifikaciju za izvođenje nastave na sveučilištu radnjom »O modernoj katoličkoj apologetici«, koja je prva apologetika napisana na hrvatskom jeziku. Od 1913. redoviti je profesor apologetike i opće dogmatike, dvaput dekan Bogoslovnoga fakulteta, a 1915./1916. rektor zagrebačkoga sveučilišta. Uređivao je časopis »Bogoslovsku smotru« i »Katolički list«. Tijekom I. svjetskoga rata bio je član Narodnoga vijeća SHS (u njemu su bili i svećenici Didak Buntić, Ferdo Rožić, Svetozar Rittig, Janko Šimrak, Stanko Banić…), a 1919. sudjelovao je na mirovnoj konferenciji u Parizu. Bio je član Privremenoga narodnoga predstavništva. O tadašnjim političkim događajima ostavio je »Bilješke o nastajanju kraljevstva SHS«.
Godine 1919. ušao je u stranku Hrvatsku zajednicu te sve više počeo kritizirati centralističku politiku režima, zauzimajući se za federaciju. Godine 1926. postao je potpredsjednik novoosnovane Hrvatske federalističke seljačke stranke, koja je ukinuta 1929., i od tada se pomalo gasi njegovo političko djelovanje.
Osobito važnu ulogu imao je u osnivanju Hrvatske bogoslovske akademije. Vodio je gradnju sjemeništa na Šalati te je bio prvi rektor od 1928. do 1937., kada je ono dano na upravu isusovcima.
Osim što se bavio profesorskim radom na sveučilištu i pišući znanstvene članke, nastojao je popularizirati znanstveni rad držeći javna predavanja, a istaknuo se i socijalnim radom potpomažući razne dobrotvorne akcije.
Zbog iscrpljenosti brojnim poslovima i bolesti, umirovljen je početkom 1938. Umro je 20. rujna 1940. godine u Zagrebu. (L)
