U Sinju je nedavno otvorena izložba o Antici (Tonki) Meladi, društveno zauzetoj katolikinji iz međuratnoga razdoblja. Melada je bila predsjednica i organizatorica katoličkoga djevojačkoga društva »Zora« osnovanoga 1921. u Sinju. Društvo je djelovalo u okrilju Hrvatskoga orlovskoga pokreta i njegove su članice bile poznate kao katoličke »orlice«. Djelovanje društva bilo je zasnovano na katoličanstvu, tradicionalnim vrijednostima i domoljublju. Društvo katoličkih »orlica« bavilo se prosvjetnim, gimnastičkim i kulturnim radom i postojalo je do uvođenja šestosiječanjske diktature 1929.
Nitko kao Melada
U Sinju je istodobno postojao i Jugoslavenski sokol koji se također bavio prosvjetnim, gimnastičkim i kulturnim radom. Jugoslavenski sokol bio je režimska i unitaristička organizacija s primjesama protukatoličanstva i liberalizma. Sinjska je sokolska organizacija okupljala široke gradske slojeve, među kojima su bile i žene. No ni jedna od njih nije zauzimala istaknutu i čelnu poziciju kao Melada u katoličkim »orlicama«. Zanimljivo je da prve visokoobrazovane Sinjanke nisu potekle iz »progresivnoga« Sokola, nego iz redova katoličkih »orlica«.
Katolici za dostojanstvo žena
U međuratnoj Jugoslaviji žene nisu imale jednaka građanska, politička, ekonomska i socijalna prava kao muškarci. Kad je riječ o političkim pravima žena, zanimljivo je da su katoličke stranke snažno podupirale uvođenje općega biračkoga prava žena u monarhijskoj Jugoslaviji. Knjiga »Opasne iluzije: rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji« Ide Ograjšek Gorenjak pokazuje da su opće biračko pravo žena podupirale Slovenska pučka stranka i Hrvatska pučka stranka kao katoličke stranke te Radićeva Hrvatska (republikanska) seljačka stranka koja je zagovarala kršćanska moralna načela. Protiv ženskoga prava glasa bile su glavne režimske stranke, prosrpska Narodna radikalna stranka i liberalna Jugoslavenska demokratska stranka. Tadašnji liberali protivili su se ženskomu pravu glasa jer su žene vidjeli kao nazadne i politički nepredvidljive. Kako pokazuje knjiga Ide Ograjšek Gorenjak, katoličke stranke isticale su ulogu žene kao majke i moralnoga stupa društva, a Radićev H(R)SS polazio je od ideje žene kao gazdarice, majke i stupa obitelji.
Trend veće sklonosti žena prema lijevoliberalnim opcijama
Simone Abendschön i Stephanie Steinmetz upućuju na korjenitu promjenu trendova u biračkom ponašanju žena i muškaraca u zapadnim demokracijama. Sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća žene su više od muškaraca glasovale za konzervativne stranke i stranke desnoga centra. Veća sklonost žena prema konzervativnim strankama objašnjavala se njihovom izraženom religioznošću. Tijekom osamdesetih dolazi do promjene u obrascu biračkoga ponašanja i danas žene više od muškaraca glasuju za ljevicu odnosno progresivne liberale. Trend veće sklonosti žena prema lijevoliberalnim opcijama izražen je i u hrvatskoj politici.
Istraživanje politologa Višeslava Raosa pokazuje da se u Hrvatskoj žene više poistovjećuju s ljevicom nego muškarci. Veća sklonost žena prema progresivno-liberalnim političkim idejama jedan je od činitelja uspona stranke Možemo!.
Razlike između žena i muškaraca u stranačkoj identifikaciji vrlo su izražene u SAD-u. Žene se u znatno većoj mjeri od muškaraca poistovjećuju s Demokratskom strankom, a muškarci se znatno više od žena identificiraju s Republikanskom strankom. Politički jaz između muškaraca i žena još se više produbljuje među najmlađim američkim biračima (od 18 do 29 godina). Američki think-tank Brookings spominje nedavno istraživanje koje je pokazalo da je Joseph Biden među mladim ženama imao prednost od 33 postotna boda u odnosu na Donalda Trumpa, a među mladim je muškarcima prednost iznosila samo 6 postotnih bodova. U istoj fazi predsjedničke kampanje 2020. Bidenova je prednost iznosila 35 postotnih bodova među mladim ženama, a među mladim muškarcima čak 26 posto. Odabir Kamale Harris za predsjedničku kandidatkinju Demokrata sigurno će dovesti do daljnjega produbljivanja političkoga jaza između mladih žena i muškaraca u SAD-u.
Ženski zaokret
Brookings upućuje na duboke vrijednosne razlike između mladih žena i muškaraca u SAD-u. Između 2014. i 2023. mlade su žene postale znatno više liberalne i sklone »protupatrijarhalnim stajalištima«. S druge strane mladi su muškarci u SAD-u populacija koja najslabije pristaje uz liberalne političke ideje. Brookings još navodi nedavno istraživanje ideološke samoidentifikacije u SAD-u koje je pokazalo da se 25 posto muškaraca u dobi od 18 do 29 godina smješta među liberale, u odnosu na čak 40 posto žena u istoj dobnoj skupini. U odnosu na 2003. postotak mladih muškaraca koji se identificiraju kao liberali ostao je relativno nepromijenjen, a u žena je porastao za čak 12 postotnih bodova.
Zaokret žena prema progresivno-liberalnim političkim idejama i strankama rezultat je korjenite promjene društvene strukture koja je započela sedamdesetih. Kontinuirano se povećava broj visokoobrazovanih žena koje rade u postindustrijskoj ekonomiji znanja i žive u velikim urbanim središtima. Kao i muškarci, žene se sve više okreću dominantnim vrijednostima uspješnoga samoostvarivanja. Tradicionalna podjela rada među spolovima smatra se prevladanom, zaostalom i ugnjetavačkom naspram žena. Progresivno-liberalni akteri nameću ideal žene koja je autonomna, obrazovana, uspješna u poslu, ne nužno bez supruga/partnera i djece (koji se ubrajaju u uspješno samoostvarivanje) i u stalnoj borbi protiv »toksičnoga patrijarhata«.
Kad politike zaziru
Progresivno-liberalne opcije ne mare puno za žene koje su »jedino« majke i domaćice. Takve opcije sa zazorom gledaju na žene koje žive u tradicionalnom modelu obitelji sa ženom kao domaćicom i muškarcem kao uzdržavateljem obitelji. Za razliku od progresivno-liberalnih politika, kršćanski nadahnuta politika ne razlikuje žene prema njihovu pozivu. Jednaku vrijednost ima žena koja je visokoobrazovana stručnjakinja i žena koja je domaćica. U središtu kršćanski nadahnute politike dobrobit je svake žene.
