Potresom stradala barokna župna crkva sv. Marije Magdalene s dva vitka zvonika na pročelju, elipsoidnom lađom s kupolom i prostranim velikim svetištem izgrađena je početkom 18. st. u Selima, sisačkom predgrađu.
Glavni oltar crkve bio je iscrtan na začelnom zidu suženoga svetišta s prikazom sv. Marije Magdalene, pokajnice, koja kleči ispred uskrsnuloga Isusa. I na atici oltara, iznad bogato ukrašenih i razigranih baroknih motiva, prikazana je naslovna svetica u pustinji. Slika je omeđena trostrukim prikazom stupova te nacrtanim ophodištem s dva svetca na vratima. Na polici oltarnoga stola bio je postavljen dvokatni tabernakul sa stupićima i ukrasima. U središtu svetišta nalazio se mramorni oltarni stol i stilski identičan manji ambon. Iluzionistički oltari u eliptičnom središnjem dijelu crkve bili su nacrtani ispod prozora, i to dva ispred svetišta i dva u dnu crkve kod ulaza. Iznad ulaza uzdizao se poluzatvoreni kor s baroknim orguljama češkoga majstora Joannesa Janacheka iz 1777. g. Predvorje ispod kora zatvoreno je rešetkastim vratima s ulazom u lađu crkve. Do svetišta, s lijeve strane, nalazio se oltar sv. Obitelji s prikazom Isusa, Josipa i Marije na putu u Nazaret. S druge strane bio je oltar Svih svetih. Na ulaznom su se dijelu crkve prikazivali oltari sv. Tri kralja s jedne strane i sv. Franje Ksaverskoga s druge. Sv. Franjo je prikazan u trenutku umiranja s vizijom raspetoga Krista. Od slika u crkvi dominirale su slike Kristova uzašašća i sv. Marije Magdalene. S lijeve strane svetišta dograđena je sakristija, a na prostoru crkve nalazi se mjesno groblje i kurija, koja je u obnovi jer je također stradala u potresu.
U kapeli sv. Akacija i 10 tisuća mučenika, u obližnjoj Gredi, naslovnik i mučenici časte se još od vremena Sisačke bitke 1593. godine, a u današnje vrijeme i svi branitelji iz Domovinskoga rata. Sv. Akacije bio je centurion u rimskoj vojsci te je kao kršćanin pogubljen za vrijeme Dioklecijana.
