Branitelji, vjera mladih te briga za stvoreno – tri su važne teme koje utječu na hrvatsko društvo i spajaju prošlost i budućnost. Njima se profesionalno bavi sociologinja s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta docentica dr. Miriam Mary Brgles. U razgovoru s njom najviše je prostora posvećeno jednomu njezinu istraživanju u kojem je ispitivala medijski prikaz branitelja, analizirajući kako se izvještava o njima. No znanstvenim pristupom dr. Brgles pokušala je razumjeti kako mladi gledaju na vjeru te u intervjuu iznosi njihova razmišljanja o Bogu.
Prema rezultatima dijela istraživanja provedenoga u sklopu projekta »Tematske mreže – branitelji. Analiza društvenih faktora koji utječu na kvalitetu života braniteljske populacije – smjernice za budućnost«, koji financira Europski socijalni fond, a čiji je nositelj bio Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, najzastupljenija tema medijskih priloga vezana je uz braniteljske udruge, a slijede ju teme koje se odnose na obilježavanje važnih datuma i spomena vezanih uz Domovinski rat i branitelje te uz ekonomske aspekte života branitelja. Iz tih je rezultata vidljivo da se na branitelje najčešće gleda kao na homogenu društvenu skupinu, što ona sigurno nije jer riječ je o velikoj populaciji te pojedini branitelji imaju različite potrebe, potencijale i probleme. No treba reći, iako to nismo znanstveno dokazivali, da zastupljenost tema o braniteljskim udrugama može značiti i to da su udruge aktivne i da je relevantno prikazivati njihov rad i djelovanje u medijima. Također, očekivano je da se intenzitet medijskih priloga pojačava kada se slave ili spominju važne obljetnice, odnosno sjećanja.
Podizanje bilo kakvih tenzija i neprimjereno izvještavanje i komentiranje te izrugivanje ili ironiziranje uoči, tijekom i nakon tih dana neprihvatljivi su u slobodnoj i demokratskoj europskoj državi koju su tijekom Domovinskoga rata obranili hrvatski branitelji.
Istraživanja u inozemstvu – primjerice u Europskoj uniji, Kanadi i SAD-u – pokazala su da se u medijima uglavnom stvara stereotipna slika veterana, koja ih prikazuje ili kao heroje ili kao žrtve, koji boluju od PTSP-a i drugih bolesti. U nas je slika malo razvedenija, odnosno dokazali smo da je sentiment vezan uz vrstu priloga. Analiza sadržaja koju smo proveli na ukupno 11 849 priloga objavljenih u tiskanim medijima i na internetskim portalima – od 2010. do 2021. godine – pokazala je da neutralan sentiment prevladava u agencijskim i redakcijskim vijestima, kao i pregledima informacija. Pozitivan sentiment uglavnom se nalazi u izjavama i intervjuima, a negativan se sentiment dominantno javlja u komentarima i kolumnama.
Ovih dana, upravo u komentarima i kolumnama, povodom smrti bivšega ministra branitelja Predraga Freda Matića izražen je bio negativan sentiment. Primjerice, jedan je autor branitelje nazivao »šatorašima« i »radikalno desničarskom ekipom koja je pobjesnila kada su u pitanje došle njihove privilegije«, a kao glavne oponente bivšega ministra u istoj rečenici autor navodi HDZ, »bijesne biskupe« i »svakakve šuše«. Dojam je da sve te aktere koji imaju različite društvene uloge i funkcije smatra »šušama«, odnosno da ih se omalovažava i vrijeđa. Na taj se način medijski prostor ispunjava negativnim sentimentom koji stremi prelijevanju u stvarni prostor, što sigurno ima znatne posljedice, osobito na hrvatske branitelje, ali i na javnost. Zato treba jačati pozitivnu sliku branitelja u medijima, usmjeriti se na dobre primjere i priče koje govore o njihovim uspjesima i potencijalima, o iskustvu i znanju, kao i o vrlinama, osobito o hrabrosti i odlučnosti. Također treba izraditi kodeks, odnosno smjernice koje će se poštovati pri obradi tema o braniteljima u medijima. Mnoge zapadne zemlje imaju takve kodekse.
Veoma smo ponosni što smo istraživanje provodili s braniteljima i uz njih, a ne na njima. Kao znanstvenici koja se bavi metodologijom i ulogom istraživača to mi je bilo važan profesionalni iskorak. Taj participativni pristup pridonosi boljoj kvaliteti projekta, kao i rezultatima i diseminaciji rezultata istraživanja. Jasno je da se medijski sadržaji koje prati negativan sentiment ne podudaraju sa slikom branitelja o njima samima, upravo je zato i važno da su oni taj projekt realizirali, vodili i tijekom cijeloga projekta sudjelovali u različitim aktivnostima. Često smo održavali sastanke te si pružali međusobnu potporu. Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održan je i strukturirani dijalog, a na kraju projekta i znanstveno-stručna konferencija. Sve to izvrsno je funkcioniralo zahvaljujući voditeljici projekta Idi Maček.
Jesu li mladi svjesni žrtve koju su branitelji podnijeli za Hrvatsku?
Odgovor na to pitanje proizlazi iz svih znanstvenih i stručnih nalaza iz različitih dionica projekta, stoga ga ne mogu sažeti na nekoliko rečenica. No pozornost valja usmjeriti na preporuke koje su proizišle iz projekta. Kolege s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« proveli su istraživanje internetskom anketom među 749 hrvatskih branitelja, a rezultati su pokazali da je zadovoljstvo hrvatskih branitelja osobnim životom na visokoj razini usprkos mnogim negativnim činiteljima iz okoline.
Sigurno je da je riječ o kompleksnim temama, koje treba dubinski istražiti, za što su potrebni vremenski i financijski resursi, ali i kvalitetni znanstvenici. Mislim da interes postoji, a dodatnim jačanjem interesa nova istraživanja mogla bi imati učinak i na poboljšani položaj branitelja u društvu, kako je još početkom novoga milenija govorio prof. dr. sc. Ozren Žunec.
Društvene mreže i novi mediji mogu imati jak odjek vezan uz te teme te je dokazano u dosadašnjim istraživanjima da se primjerice izjavom političara potiče i jača angažman publike. To može biti i pozitivno i negativno. Svi mi koji pratimo društvene mreže svjesni smo prisutnosti »hejterskih« komentara, čime se opet stvara negativan sentiment. S druge strane može se, primjerice uz dobre blog-postove, interaktivne karte i kolumne samih branitelja, pružiti i izravan doticaj s tom populacijom i njihovim iskustvom obrane naše Hrvatske, ali i iskustvom oporavka i otpornosti. Upravo su oporavak i otpornost bili tema našega drugoga istraživanja koje sam spomenula. To je vrlo aktualna tema zbog novih ratova kojima svjedočimo pa bi primjerice nju valjalo što više promovirati u medijima jer je zaista kvalitetno zaživjela u znanstvenoj zajednici.
Odgovor na to pitanje zahtijeva kompleksniju elaboraciju, no pokušat ću ga svesti na najvažnije. Pokazalo se da mladi više vjeruju u Boga milosrdnoga Spasitelja, a slike Boga uglavnom su izražene nekim tko je njima blizak. To su uglavnom roditelji, što je već i u prethodnim velikim sociološkim istraživanjima, primjerice onima u SAD-u, zaključeno. Dakle, uloga roditelja u prenošenju slike Boga je ključna, ona je značajnija od bilo kojih drugih aktera! Čak i svećenika i/ili vjeroučitelja. Kod naših ispitanika prevladava slika milosrdnoga Boga i pravednoga sudca, ali to otvara i neka druga pitanja. Bog je, naime, milosrdni Otac koji prašta naše grijehe, ali čini se da nije prepoznata »pravednost« u punom smislu, koja bi podrazumijevala odgovornost, ali i »podnošenje« žrtve, odnosno »prihvaćanje posljedica« za počinjeni grijeh.
Papa Franjo je na početku enciklike »Fratelli Tutti« upozorio na kulturnu kolonizaciju koja dovodi do otuđivanja naroda od vlastite tradicije, gubitka povijesne svijesti, gubitka moralne dosljednosti, a potom i ideološke, ekonomske i političke neovisnosti. Posebno je važno da mlade generacije ne zaborave svoju povijest i ne preziru sve što je vezano uz prošlost jer je tada, zbog plitkosti mišljenja i nepovjerenja koje izražavaju, njima najlakše manipulirati i vladati. Nekako mi se čini da je taj dio enciklike zapostavljen, a vrlo je važan! Na tom tragu zastupam ideju da najveći utjecaj na mlade, odnosno njihovo odvajanje od vjere, ima sekularna kultura, a ne sam proces sekularizacije. Stoga upravo na kulturu treba pozorno gledati i pružati mladima intelektualno i duhovno bogate sadržaje. To je i na tragu djelovanja američkoga biskupa Roberta Barrona i Instituta »Word of Fire« koji rade na proklamaciji Krista u kulturi. Biskup Barron tvrdi da je izrazito važno vjeru ne zaglupljivati i biti spreman otvoreno razgovarati o svim pitanjima koja mladi postavljaju. Neki katolici vole uske, elitne krugove i zajednice u kojima su zatvoreni u balončićima »ispravne« vjere, no vjeru treba živjeti u susretu sa svijetom, u najširem mogućem smislu!
Ne treba se bojati, strepiti i sablažnjavati se. Mlade treba još jače poticati da daju svoj doprinos izgradnji pravednosti i mira jer su to teme koje ih zanimaju, a upravo su one temelj socijalnoga nauka Crkve.
Sv. Toma Akvinski kaže da su za spasenje čovjeka važne tri stvari: da zna što treba vjerovati, što željeti i što raditi. Znanstvene spoznaje o čovjekovu utjecaju na okoliš relevantne su i nepobitne, stoga temeljim tih znanja i spoznaja treba i djelovati i poticati održivo življenje u svakidašnjici te tražiti nova, kreativna rješenja za nadvladavanje krize. U enciklici »Laudato si’« papa Franjo ističe da je riječ o socio-okolišnoj krizi čija je osnova kriza morala. Sve je povezano, kaže Papa. Činjenica je da su nam potrebni i novi teorijski koncepti, kao i metodološki pristupi u znanosti. Novim konceptom integralnih životnih stilova bavim se u novoj knjizi koja se sada uređuje i izići će na engleskom jeziku kod jednoga talijanskoga izdavača. Činjenica je također da se štetnim djelovanjem ne pokazuje dobar odnos čovjeka prema Zemlji, nego dominira iskorištavanje Zemlje, ali i daljnje osiromašenje i zagađenje nekih dijelova svijeta. Važno je zato ove godine moliti za »aktivnu, kršćansku nadu« koja podrazumijeva da smo čuli »vapaj Zemlje i vapaj siromašnih«. Svjesni da promjene ne mogu doći preko noći, pokušajmo nadu vidjeti u pravednom djelovanju, primjerice u novim životnim stilovima koji se temelje na umjerenosti i pokazivanju zahvalnosti i odgovornosti prema Zemlji i potrebama siromašnih.
