– O, Stipe, vratija se ti u »metropolis«? Gotova sezona »apartmaniranja«? Složil si posteljinu, ključ u bravu i već brojiš novčeke od turizma, ha? – dobacuje Debeli našem najdražem zagrebačkom Dalmošu ili dalmatinskom Zagrepčancu.
– A, ne! Ostala moja Višnja još za ovu rujansku penzijsku turističku smjenu…
– Tak je, izvan sezone može Zagorka i sama čuvati apartman i gostima zjutra natakati »original dalmatiniše šnaps«, koji ti je donesla z Bedekovčine, ha, ha! – uživa Debeli u izmišljanju scenarija i lokaliteta, poput »hrvatskih« ratnih filmova. – Glavno da bu novaca kak nikad! Oborili smo ove sezone sve turističke rekorde, još više i bolje neg’ Sandra i Sara zajedno! Valjda bu se nekaj hrvatskih turističkih novčeka iz tvoga i državnih džepova prelilo i u rupe na džepovima nas prosječnih Hrvata bez apartmana? Ja se toplo nadam…
– Toplo, toplo… – smijulji se Željac, najnačitaniji među nama. – Bilo bi to još »toplije« i rekordnije da nismo propustili priliku da se »profiliramo kao gej destinacija«, kako pišu i nariču po našim novinama. Jer to su, vele, »mirni i platežni turisti«…
– A kako bi se tako »defilirali«, hoću reć’ profilirali, kad smo tu, u Hrvatskoj, svi mi »galebovi«! – zaguguće i isprsi se Toma, nesvjestan da je puno više nalik pelikanu ili makar ocvalom puranu.
– Misliš »galebari«? – nasmijah se sve do zubnih rupa. – Oni momci što ulete osamljenim strankinjama…
– Mislim to što mislim, da su nam tu, u velikoj većini, draže žene neg’ muški! – uvrijeđeno se obrecnu Toma. – I zašto se onda ne bi turistički profilirali kao »galebarska«, a ne kao »gej« destinacija?!? Je li tako, Stipe?
– Imaš pravo, nisu ni svi novci isti! – hihoće Stipe. – I meni su puno draže novčanice koje su ženskog roda, nego muški novčići, ha, ha!
– Ma, badava vam te, i prva i druga turistička orijentacija! – ubaci se Debeli. – Badava vam i »galebari« i »gejevi«, kad buju u našem turizmu uskoro najčešći »zahodari« i »zahodejevi«! Oni koji išču gdi obaviti malu i velku nuždu! Pa vidli ste, skoro su nam se raspuknuli prekrcani dalmatinski i primorski gradići i sela, i tko zna gdi bu još isplivalo sve ono što loše kanalizacije nisu mogle progutati… To će bit’ naša orijentacija, »zahodski turizam«! Najbolje će proći ona mjesta gdje to riješe na opći mir i zadovoljstvo turista, neovisno o njihovim orijentacijama jer kad zagusti, samo je jedna orijentacija, jedan smjer!
– Svaka čast, Debeli! Pa ipak… – Željac voli biti zadnji i »najpametniji« – ima ove godine i jedna jača turistička orijentacija: »požarni turizam«! Toliko požara ni cijela četa Nerona ne bi stigla pozapaliti, koliko smo ih imali! U duhu tog »požarnog turizma« mogli bismo odmah na granici ili kod naplatnih kućica na Lučkom, svim turistima fino podijeliti po jedan aparat za gašenje požara, vatrogasnu kacigu i… avantura može početi! Odmah dobiju adrenalinsku injekciju, aktivan i dinamičan odmor, sudjelovanje u gašenju požara! To bi bio izazov! Ovi zapadnjaci ionako su »gladni« svakog doživljaja u stvarnome svijetu, a tako bi i mi imali dodatnu korist od njih kao vatrogasaca…
– Osim ako nisu već ranije raspoređeni – dometnuh.
– Kako to misliš, Vilko?! – zbune se svi, a zinu i »najpametniji«.
– Pa ono… mislim, ako već nisu »turisti-potpaljivači«!
– Pusti to, to je već kategorija »elitni turizam«… – ipak je Željcova bila zadnja.
