Ako bi se o nekom Hrvatu mogao snimiti triler, to bi zacijelo bio Stjepan Tomislav Poglajen. Rođen je u Podgoraču kod Našica 8. rujna 1906. Isusovački novicijat obavio je u Ljubljani, a zatim ušao u sjemenište u Travniku. Od 1926. do 1928. studirao je i godinu prije roka završio filozofiju u francuskom isusovačkom kolegiju Valse pres de Puy, gdje je upoznao i »oca Europe« Roberta Schumana. Od 1932. do 1936. studirao je teologiju u Louvianu u Belgiji. Za svećenika je zaređen 1935. godine.
Od 1937. do 1941. djelovao je u Zagrebu i uređivao »Život«. Podupirao je osnutak »Suradnica Krista Kralja«, nadahnut prijateljstvom s bl. Ivanom Merzom i Maricom Stanković. Tražio je »izgradnju Krista u srcima, domovima i društvenom poretku Hrvatske«, stvarajući hrvatsku katoličku intelektualnu elitu. U »Životu« je pisao izvrsne članke o Katoličkoj akciji te kritike komunizma i nacizma, pa mu je nakon dolaska Nijemaca prijetilo uhićenje od Gestapa. Sklonio se u Split do 1943., ali je i otuda protjeran zbog organiziranja »intelektualnoga pokreta otpora«. Zbog svojega načina života istupio je iz Družbe Isusove i 1943. kao »liječnik« otišao u Slovačku, gdje je okupljao podzemnu Crkvu, tzv. Obitelji (Rodina). Neko vrijeme proveo je među slovačkim partizanima. Potkraj svibnja 1945. ubacio se u Crvenu armiju, u kojoj je razdijelio dvjesto tisuća letaka na ruskom s molitvom Bogorodici (!), te otišao u Moskvu nastojeći doći do Staljina. Vrativši se u Češku 1946. uhićen je, no ubrzo pušten. Otišao je u Belgiju, zatim u SAD, Kinu, Vijetnam, Filipine, Indiju, gdje je osnivao »pilot-farme« radi pomoći siromašnomu puku.
Pisao je pod raznim pseudonimima i često mijenjao identitet. U Slovačkoj je bio »profesor Kolaković« i »Vlado«, u SAD-u »father George«, u francuskoj »professeur« i »abbé Georges«, u Kini i Indiji »professor Yoris«. Posljednjih je godina života najviše boravio u Parizu, gdje je umro 1. svibnja 1990. (ili ujesen, navode drugi). Za grob mu se ne zna.
Bio je čovjek akcije, koji je i u »autu služio misu«. Katoličku izgradnju osobe temeljio je na tri stupa: molitveno-sakramentalnom životu, askezi i studiju. Fascinantan, tajnovit i proročki duh, briljantan mislilac, »katolički univerzalist« (I. Sečkar), »neuhvatljivi evangelizator globusa« i »jedan od najzagonetnijih i najosebujnijih Hrvata XX. stoljeća« (V. Horvat) zaslužuje detaljno istraživanje i najširu društvenu recepciju. (L)
