Australski su znanstvenici pokazali kako antidepresiv fluoksetin utječe na fiziološku i socijalnu patologiju kod riba (J. Anim. Ecol. 26. 8. 2024.). Fluoksetin je popularni lijek poznat pod imenom »Prozac«, a u hrvatskim se ljekarnama pojavljuje kao »Portal«. Masovno se upotrebljava za liječenje depresije, a nakon oralne primjene završava u otpadnim i okolišnim vodama. No nakon ispuštanja u prirodu farmakološko djelovanje fluoksetina ne prestaje. Samo se mijenjaju njegovi korisnici – umjesto ljudi gutaju ga ribe.
Niske doze
Istraživači sa sveučilišta u Melbourneu izložili su akvarijske ribice gupije niskim koncentracijama antidepresiva fluoksetina i pratili fiziološke promjene i poremećaje u njihovu ponašanju. Trovali su ih pet godina psihofarmaceutikom kako bi provjerili kumulativne učinke kroz generacije. Ribicama je svaki dan servirano trideset nanograma fluoksetina u litri akvarijske vode. To je količina kojoj su izloženi i ljudi kupanjem u rijeci, jezeru ili u plićaku uz morsku obalu… To nisu visoke koncentracije, ali fluoksetin je oblikovan da biološki djeluje upravo pri niskim dozama.
Nesposobni mužjaci
Znanstvenici su uočili da su mužjaci gupija posebno osjetljivi na djelovanje antidepresiva. Nakon akvarijske »terapije« mužjaci postaju neaktivni, nisu više znatiželjni, ne poduzimaju riskantna ponašanja ili loše reagiraju na nagle promjene u vodenom okolišu.
To su indikatori koji pokazuju poremećenu adaptaciju i smanjen stupanj preživljavanja. Ribljim jatima s takvim nesposobnim mužjacima ugrožen je opstanak.
Osim toga nakon izlaganja ribica antidepresivima mužjaci pokazuju smanjenu sklonost parenju, smanjenu agresivnost prema drugim mužjacima, a u spolnim se organima razvija manji broj spermija, oštećenih i manje pokretljivih. Znanstvenim rječnikom, pod utjecajem antidepresiva riblja jata gube plastičnost ponašanja, odnosno raznolikost svojstava, čime se povećava vjerojatnost njihova izumiranja. Fluoksetin je tako kemijski začin selekcijskoga pritiska, farmaceutsko onečišćenje koje riblju populaciju čini ranjivom, spolno oštećenom i osuđenom na propast.
Kolaps populacija
Slične se detektivske, ali znanstvene, priče ponavljaju već godinama. Tako je na indijskom potkontinentu potpuno nestala populacija supova zbog višegodišnjega trovanja antireumatikom diklofenakom (»Voltaren«), a u Kanadi su u jezerima potpuno nestale ribe kederi nakon dozirane kontaminacije sintetskim estrogenima (»Novofem«)… U najnovijoj studiji australski su znanstvenici mjerili učinak samo jednoga jedinoga lijeka, ali ipak podsjećaju: »Osim antidepresiva fluoksetina, u viktorijanskim smo jezerima i rijekama detektirali prisutnost dvadesetak drugih često upotrebljavanih lijekova, antihipertenzive, antibiotike, kardiovaskularne lijekove, analgetike, statine… Ribe su, dakle, izložene koktelima lijekova.«
Demaskulinizacija društva
Pokušaj asocijacija ili povezivanja ekoloških poremećaja u prirodi sa sociološkim poremećajima u ljudskom društvu nije neutemeljen. Prikaz nesposobnih, odnosno demaskuliziranih riba mužjaka, zatrovanih antidepresivima, dijelom se zrcali u modernoj civilizaciji. U ljudskoj su populaciji također uočeni procesi i posljedice kemijske kastracije; od eksponencijalnoga pada broja spermija u muškaraca pa sve do feminizacije visokoškolskih ustanova. Naravno, uloga ili udio antidepresiva fluoksetina, onoga iz ljekarne i onoga iz okolišnih i pitkih voda, u opaženoj sociološkoj patologiji nije lako mjerljiv.
Posebno upozorenje iz najnovije studije proizlazi iz otkrića da se učinci fluoksetina provlače kroz niz generacija pa se tako farmaceutski inducirana oštećenja mogu uočiti i mjeriti na mlađem naraštaju. U ljudskoj je vrsti, međutim, izmjena generacija mnogo sporiji proces pa svaka genetska informacija nije nužno medicinska presuda. U društvima pak u kojima je reprodukcija rijetka pojava kemijska feminizacija muškaraca ionako nije biološki relevantan događaj.
