U njemačkom gradu Solingenu nedavno se dogodio teroristički napad u kojem je 26-ogodišnji Sirijac nožem ubio troje i ranio osmero ljudi. Prema njemačkim vlastima napadač je bio motiviran »radikalnim islamističkim uvjerenjima«. Odgovornost za napad preuzela je teroristička organizacija Islamska država. Počinitelj napada je krajem 2022. stigao u Njemačku, gdje je zatražio azil, koji mu je bio odbijen. Prema procedurama Europske unije trebao je biti protjeran u Bugarsku kao državu u kojoj je ušao u EU. Njemačke vlasti nisu ga mogle pronaći, a nisu ga smatrale ni opasnim, pa je ostao u Njemačkoj. Pojavio se nekoliko dana nakon isteka roka za protjerivanje te mu je njemačka država krajem 2023. odobrila supsidijarnu zaštitu i dodijelila smještaj u Solingenu. Počinitelj je primao i socijalnu potporu od njemačke države.
Posljedice multikulturalizma
Spomenuti teroristički napad dogodio se na »Festivalu raznolikosti«. Raznolikost je jedna od temeljnih načela glavnostrujaške liberalne politike u zapadnim državama. Kulturna se raznolikost nameće kao društvena stvarnost koja nema i ne smije imati alternativu. Kulturna homogenost kao društvena osnova solidarnosti i uzajamnosti potiskuje se u korist multikulturalizma. Ideja snažne nacionalne države koja stvara red u društvu i ekonomiji proglašava se iracionalnom i nostalgičarskom. Propagira se ekonomsko i kulturno otvaranje nacionalnih država koje nužno uključuje masovno useljavanje stranaca. Ekonomsko je i kulturno otvaranje, navodno, jedni način kojim države mogu postići i zadržati uspješnost i konkurentnost na globalnom tržištu. Kulturna heterogenost društva koja nastaje nacionalnim otvaranjem promatra se kao društvena blagodat od koje svi imaju koristi.
Kulturna raznolikost i multikulturalizam ipak nisu takva blagodat kakvom ih se nastoji prikazati. Filozof Neven Sesardić upućuje na istraživanje poznatoga politologa Roberta Putnama koji je na svoje veliko iznenađenje ustanovio da etnička raznolikost smanjuje društvenu koheziju, solidarnost, altruizam i povjerenje koje ljudi imaju jedni prema drugima.
Istraživanje je pokazalo da etnička raznolikost smanjuje povjerenje kako među pripadnicima različitih etničkih skupina tako i među ljudima koji pripadaju istoj etničkoj skupini. Takvi znanstveni uvidi uplašili su Putnama jer su u sukobu s dominirajućim stajalištem o kulturnoj raznolikosti kao nespornoj blagodati.
Rastuće nezadovoljstvo njemačkih građana
Netom održani izbori u njemačkim saveznim državama Tiringiji i Saskoj pokazatelj su rastućega nezadovoljstva neobuzdanim ekonomskim i kulturnim otvaranjem nacionalnih država. Dvije nacionalno-komunitarne opcije, desnopopulistička Alternativa za Njemačku (AfD) i lijevopopulistički Savez Sahra Wagenknecht (BSW) osvojili su apsolutnu većinu u parlamentu Tiringije (47 od 88 mandata). U parlamentu Saske spomenute opcije zajedno imaju 56 od 120 mandata. Glavnostrujaške će opcije zadržati vlast u objema njemačkim saveznim državama (u Tiringiji uz pomoć BSW-a), ali će njemački politički establishment morati mijenjati odnos prema ekonomskomu i kulturnomu otvaranju države, što napose uključuje masovno i nekontrolirano useljavanje iz određenih zemalja poput Afganistana i Sirije.
Strani radnici u Hrvatskoj nisu dijelovi nacionalne zajednice
Ekonomsko i kulturno otvaranje nacionalnih država nužno dovodi do korjenite preobrazbe društva koje prestaje biti zajednica. Takva se promjena postupno događa i u Hrvatskoj u kojoj se kontinuirano povećava broj stranih radnika. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nedavno je osudio fizički napad na dvojicu radnika iz Indije koji se dogodio u Zagrebu. Božinović je s pravom osudio napad, ali je pritom svjesno ili nesvjesno pokazao nerazumijevanje aktualnih društvenih procesa u Hrvatskoj. Božinović je rekao da strani radnici »svojim radom i trudom pridonose razvoju našega gospodarstva« te su »postali vrijedni članovi naše zajednice bez čijega bi doprinosa (…) naš životni standard bio znatno niži«. Strani radnici koji dolaze u Hrvatsku ljudi su s jednakim dostojanstvom i jednakom vrijednošću kao Hrvati i svi drugi ljudi. Nasilje prema stranim radnicima (i bilo kojim drugim ljudima) neprihvatljivo je i nedopustivo u demokratskoj državi poput Hrvatske. Ministar Božinović je naglasio doprinos stranih radnika hrvatskomu gospodarstvu, ali je pogriješio tvrdeći da su postali članovi naše (nacionalne) zajednice. Strani radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala, Uzbekistana i drugih azijskih zemalja nisu dio nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Ne zato što u našoj zajednici nema mjesta za strane radnike i useljenike, nego zato što ta zajednica pretpostavlja zajedničke kulturne vrijednosti i prakse u koje se ne mogu svi jednako integrirati. Hrvatska je imala uspješnu kulturnu integraciju radnika koji su došli iz Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova tijekom postojanja jugoslavenske federacije, ali to ne može jednako funkcionirati za radnike koji dolaze iz azijskih država u eri globalizirane postindustrijske ekonomije.
Zbog društvene i ekonomske strukture Hrvatskoj će vjerojatno trebati sve veći broj niskokvalificiranih stranih radnika. Lako je moguće da će hrvatsko društvo uskoro zadobiti izraženu višeetničku strukturu, što samo po sebi nije ni negativno niti pozitivno. No negativno je nestajanje društva kao zajednice. Hrvatska mora misliti o gospodarskoj uspješnosti i konkurentnosti, ali ne pod cijenu gubitka društvene kohezije, solidarnosti, uzajamnosti i povjerenja među ljudima.
