SLUŽBENO JE Dopušta se javno štovati Kraljicu Mira u Međugorju

VATIKAN • »Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja«, prva je rečenica »Note o duhovnom iskustvu vezanom uz Međugorje« Dikasterija za nauk vjere, koja je naslovljena marijanskim naslovom »Kraljica Mira«. Nota na temelju koje se međugorskomu fenomenu i službeno dodjeljuje »nihil obstat«, tj. trajno se i službeno daje dopuštenje za »duhovnu ponudu« i »javno štovanje« Kraljice Mira, objavljena je u četvrtak 19. rujna, a dokument je istoga dana predstavljen na konferenciji za novinare u Vatikanu. Dokument ujedno iznosi pozitivnu ocjenu navodnih Gospinih poruka, ne propuštajući spomenuti njihove problematične aspekte. Iz same se note doznaje da je njezino objavljivanje odobrio i odredio papa Franjo na audijenciji 28. kolovoza ove godine. U suglasju s notom, a u skladu sa svojom nadležnošću prema novim Normama za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena koje su objavljene u svibnju ove godine, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić donio je istoga dana odgovarajući dekret s ocjenom »nihil obstat«.

Upravo se spomenute norme Dikasterija za nauk vjere navode u uvodnom dijelu. Naime, nakon što se konstatira da je riječ o povijesti fenomena koju su »pratila mimoilazna mišljenja biskupa, teologa, povjerenstava i analitičara«, kaže se da je perspektiva note »znatno drugačija od one upotrebljavane u ranijim studijama«. Premda to ne stoji izričito u samoj noti, nove su norme odustale od proglašavanja nadnaravnosti određenoga fenomena, nego fenomene vrjednuju prema njihovim duhovnim i pastoralnim plodovima, predviđajući šest mogućih ocjena, od kojih je najviša upravo »nihil obstat«. Budući da se ne donosi sud o nadnaravnosti, Gospina su ukazanja u noti i dalje »navodna« ukazanja, vidioci su i dalje »navodni« vidioci, a Gospine poruke »navodne« poruke. Kad se to izrijekom i ne kaže, atribut »navodni« se podrazumijeva.

Neosporni plodovi

Osim završnoga odredbenoga dijela, nota ima dvije cjeline, tj. govori o »jasno provjerenim plodovima« te donosi analizu »navodnih marijanskih poruka«. Što se tiče plodova Međugorja nota među ostalim kaže: »Neposredan učinak fenomena povezanih s Međugorjem bio je velik i rastući broj štovatelja u cijelom svijetu i brojnih osoba koje onamo hodočaste iz najrazličitijih krajeva. Pozitivni se plodovi nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkoga života, u skladu s tradicijom Crkve. U kontekstu Međugorja to se odnosi kako na one koji su bili daleko od vjere tako i na one koji su do tada površno prakticirali vjeru. Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova: brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkoga života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnoga i obiteljskoga života. Valja spomenuti da se takva iskustva događaju nadasve u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s ‘vidiocima’ radi prisutnosti navodnim ukazanjima.«

Osim »intenzivnoga svakodnevnoga pastorala u župi Međugorje«, spominju se i »različite redovite aktivnosti, primjerice godišnji seminari različitih vrsta, Festival mladih (Mladifest), duhovne vježbe za svećenike, za bračne parove, organizatore hodočašća te za voditelje centara mira i molitvenih skupina«. »Mnogo je istinskih obraćenja osoba udaljenih od Boga i od Crkve, koje su iz života obilježena grijehom prešli u radikalne egzistencijalne promjene vođene evanđeljem. U kontekstu Međugorja izvješćuje se i o brojnim ozdravljenjima. (…) Također, nikle su i karitativne inicijative vezane uz različite zajednice i udruge, posebice one koje se brinu za siročad, ovisnike o drogama, alkoholičare, mlade s različitim problemima, osobe s invaliditetom. (…) Osim ovih konkretnih plodova, mjesto se doživljava kao prostor velikoga mira, sabranosti, iskrene i duboke pobožnosti koja se brzo i lako širi«, kaže se među ostalim u noti. Njezin prvi dio završava riječima: »Zaključno se može sažeti da su plodovi povezani s ovim duhovnim iskustvom pozitivni i da su se s vremenom odvojili od iskustva navodnih vidjelaca. Oni se više ne doživljavaju kao središnji posrednici ‘međugorskoga fenomena’, usred kojega Duh Sveti čini mnoge lijepe i pozitivne stvari.«

Sveukupnost poruka izriče trajne poruke evanđelja

Analiza poruka ima dva dijela. U prvom se iznose središnji oblici poruka koji u potpunosti odgovaraju duhu evanđelja, a potom »potrebna pojašnjenja«, gdje se iznose i problematične točke. Nota najprije u naslovu iznosi pojedini oblik, a potom ga ilustrira citatima iz samih navodnih poruka. Prvi je oblik upravo »Kraljica Mira« kao »najoriginalniji naslov«. »Ovaj naslov nudi teocentričnu i vrlo bogatu viziju mira, prema kojoj mir ne znači samo odsutnost rata, nego ima duhovno, obiteljsko i društveno značenje. Doista, mir o kojem je riječ ostvaruje se ponajprije zahvaljujući molitvi, ali se širi i misionarskom zauzetošću. Jedno od prevladavajućih obilježja duhovnosti koja proizlazi iz poruka je pouzdanje u Boga potpunim pouzdanjem u Mariju, da bi bili oruđe mira u svijetu«, kaže nota. »Mir izvire iz ljubavi« kao »najviše kršćanske vrijednosti«, kaže dokument. Takvi su središnji oblici također: Samo Bog, kristocentričnost, djelovanje Duha Svetoga, poziv na obraćenje, težak teret zla i grijeha, molitva, misa kao središte, bratsko zajedništvo, radost i zahvalnost, svjedočanstvo vjernika (pozivi na svjedočenje vjere) te život vječni. »Sveukupnost poruka ima veliku vrijednost i drugačijim riječima izriče trajne poruke evanđelja«, kaže nota.

I prelazeći na »potrebna pojašnjenja«, dodaje: »Mali se broj poruka odaljava od ovih tako pozitivnih i poučnih sadržaja i čini se da čak dolazi do toga da im proturječe. Treba biti pozoran kako tih nekoliko zbunjujućih elemenata ne bi zasjenilo ljepotu cjeline. Kako bi se izbjeglo da ovo blago Međugorja bude kompromitirano, nužno je razjasniti neke moguće zabune koje mogu dovesti do toga da manje grupe iskrive dragocjen prijedlog ovoga duhovnoga iskustva, nadasve ako se poruke čitaju parcijalno. Ovo nas dovodi dotle da se prisjetimo još jednoga odlučujućega načela: kada se prepozna djelovanje Duha Svetoga usred nekoga duhovnoga iskustva, to ne znači da je sve ono što pripada tomu iskustvu lišeno svake nepreciznosti, nesavršenosti ili moguće zabune«, kaže nota ponovno citirajući nove norme koje kažu da se izvanredni fenomeni »katkad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, s nepreciznim izrazima s teološkoga gledišta ili s interesima koji nisu posve legitimni«. »Vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka«, kaže dokument i ističe neke problematične oblike poruka.

Cijeniti i širiti pastoralnu vrijednost

No usprkos njima nota vrjednovanje poruka zaključuje riječima: »Bitno je da budemo pozorni na ono što nas sveukupnost događanja u Međugorju podsjeća o poukama evanđelja, ne upirući pogled u detalje, nego u velike poticaje koji se pojavljuju u Gospinim porukama. U njihovu svjetlu neke manje važne ili manje jasne tekstove treba čitati razborito.«

»Elementi prikupljeni u ovoj noti omogućuju prepoznati da su ispunjeni uvjeti da se nastavi s odlukom ‘nihil obstat’«, zaključuje dokument. No prije zaključka se, citirajući ponovno norme, pojašnjava: »Putem ‘nihil obstat’ o duhovnom događaju vjernici su ‘ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način’. Iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena o kojem je riječ i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega, ‘nihil obstat’ upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovoga duhovnoga prijedloga i dopušta javno štovanje. Takva je odluka moguća ako su se mogli zabilježiti mnogi pozitivni plodovi usred nekoga duhovnoga iskustva, a da se u narodu Božjem nisu raširili negativni ili rizični učinci. Procjena obilnih i raširenih plodova koji su tako lijepi i pozitivni ne podrazumijeva proglašenje navodnih nadnaravnih događaja autentičnima, nego se samo ističe da ‘usred’ ovoga duhovnoga fenomena Međugorja Duh Sveti plodonosno djeluje za dobro vjernika. Dakle, poziva se cijeniti i širiti pastoralnu vrijednost ovoga duhovnoga prijedloga.«

Ovlasti dijecezanskih biskupa ostaju

Nota kaže da će apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje »nastaviti obnašati povjerene mu funkcije« te će »morati provjeriti da u svakoj publikaciji koja prikuplja poruke bude uključena ova nota kao uvod«. Zadaća je vizitatora također da »sam razlučuje moguće buduće poruke ili prošle poruke koje još nisu objavljene i morat će odobriti njihovo moguće objavljivanje, u svjetlu ponuđenih pojašnjenja«. »Isto tako, poduzet će mjere koje smatra potrebnima i vodit će pastoralno razlučivanje kao odgovor na nove situacije koje bi mogle nastati, obavještavajući ovaj dikasterij.«

Budući da je duhovnost koja ima izvor i poticaj u međugorskom fenomenu posvuda raširena, nota donosi, pozivajući se još jednom na nove norme, i sljedeću napomenu: »Iako mogu postojati različita mišljenja o autentičnosti nekih činjenica ili o nekim oblicima ovoga duhovnoga iskustva, crkvene su vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno pozvane cijeniti ‘pastoralnu vrijednost’ te također promicati ‘širenje ovoga duhovnoga prijedloga’. Procjenjujući razborito što se događa na vlastitom teritoriju, u svakom slučaju, ovlast svakoga dijecezanskoga biskupa da o tome odlučuje ostaje nepromijenjena. Iako su pozitivni plodovi ovoga duhovnoga fenomena naširoko rasprostranjeni po cijelom svijetu, to ne niječe da mogu postojati grupe ili osobe koje, koristeći se neprimjereno ovim duhovnim fenomenom, postupaju pogrješno. Dijecezanski biskupi, svaki u svojoj biskupiji, imaju slobodu i ovlast donositi razborite odluke koje smatraju potrebnima za dobro naroda Božjega.«

Usredotočiti se na susret s Marijom, a ne vidiocima

Završne točke još jednom upućuju na ono središnje i ključno u čitavom međugorskom fenomenu. »U svakom slučaju neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svojega Sina – radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, na način kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija«, kaže se u noti. Dokument završava izravnom molitvom Kraljici Mira, no prije toga se citira poruka od 2. rujna 2018. koja »sažima dragocjen kristocentričan smisao međugorskoga prijedloga i prikazuje njegov najautentičniji duh«: »Draga djeco, moje riječi su jednostavne. […] Ja vas pozivam svome Sinu. Samo on može preobraziti očaj i patnju u mir i vedrinu. Samo on može dati nadu u najdubljim bolima. Moj Sin je život svijeta. Što ga bolje upoznate, što mu se više približite, više ćete ga voljeti, jer moj je Sin Ljubav. Ljubav mijenja sve, čini prelijepim i ono što vam se bez ljubavi čini beznačajnim.«

Ivan Pavao II. želio pohoditi Međugorje

Na konferenciji za novinare održanoj na dan objavljivanja note u četvrtak 19. rujna pročelnik Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernandez iznio je »neka pojašnjenja koja mogu pomoći bolje shvatiti odluku koja je donesena«. Prije svega je istaknuo da se odluka o »nihil obstat« nastavlja na niz pretežno pozitivnih mišljenja o međugorskom fenomenu. Već se u zadarskoj deklaraciji 1991. godine »samo kaže da ‘na temelju do sada učinjenih istraživanja nije moguće utvrditi da je riječ o nadnaravnim ukazanjima i fenomenima’«, ali i da se »u Međugorju i s Međugorjem može promicati zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s naukom Crkve«. Na tragu je vrlo pozitivnih mišljenja i međunarodna komisija poznata pod nazivom »Ruinijeva komisija« koju je ustanovio papa Benedikt XVI. Trinaest je članova komisije dalo pozitivno mišljenje o nadnaravnom značaju prvih sedam ukazanja, jedan je član smatrao da nije riječ o događaju koji ima nadnaravno podrijetlo, jedan se nije mogao odlučiti, informirao je među ostalim kardinal Fernandez.

Što se tiče papa, kardinal Fernandez je rekao da je Ivan Pavao II. imao o Međugorju pozitivno mišljenje, da je 1995. godine, u sklopu pohoda Sarajevu, želio posjetiti mjesto, ali je tadašnji mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić »zatražio od tadašnje Kongregacije za nauk vjere da se taj pohod izbjegne«. Kardinal Fernandez citirao je dva privatna pisma u kojima dolazi do izražaja izrazito pozitivno stajalište prema Međugorju te naposljetku ustvrdio da je »prema više svjedoka koji također ponavljaju ono što je rečeno u tim pismima sveti otac više puta izrazio svoju snažnu želju da posjeti Međugorje«. Iznio je i stajalište koje je papa Benedikt XVI. izrazio još kao kardinal 1985. godine, tj. da se razdvoji »aspekt stvarne ili navodne nadnaravnosti« od duhovnih plodova, tj. od »vitalnosti i pravovjerja vjerskoga života koji se razvija na tim mjestima«. Naposljetku citirao je riječi koje je papa Franjo izgovorio na povratku iz Fatime 2017. godine. »Vrlo, vrlo dobrim« je ocijenio izvještaj Ruinijeve komisije, informirao je da su se unutar Kongregacije za nauk vjere pojavile »neke sumnje«, no Papa nije želio »staviti na bubanj« izvještaj Ruinijeve komisije, nego je najavio da će u Međugorje poslati svojega izaslanika. I posebni izaslanik (nadbiskup Hoser) i sadašnji apostolski vizitator (nadbiskup Cavalli) iznijeli su pozitivna mišljenja.

Što se tiče poruka, kardinal Fernandez je rekao da je »analizirati ih… izravna zadaća Dikasterija«. »Većina poruka ima lijep sadržaj koji može potaknuti vjernike na obraćenje, da rastu u susretu s Kristom i da budu mirotvorci u svijetu. Tj. drugim riječima, koje su bliže jednostavnomu govoru naših naroda, prenose ohrabrenja i poticaje koji proizlaze iz evanđelja«, rekao je Kardinal Fernandez. Za razumijevanje poruka važna je i ova rečenica pročelnika Kongregacije za nauk vjere: »Sada prihvaćamo te poruke… ne kao privatne objave jer nemamo sigurnost da su Gospine poruke, nego kao izgrađujuće tekstove koji potiču istinsko i lijepo duhovno iskustvo.«

Papa ne će tražiti utvrđivanje nadnaravnosti

Osvrnuo se i na »negativna mišljenja«, tj. na »sjene nad Međugorjem«, koje su uglavnom usredotočene ili na integritet samih vidjelaca ili na moguće utjecaje na njih izvana. Osobe koje primaju karizmatske darove ili poruke »ne moraju izvršavati krjeposti na herojskoj razini«, rekao je kardinal. U budućnosti se mogu javiti i novi problemi, koje će rješavati nadležne crkvene vlasti. No srž »nihil obstat«, javno štovanje Kraljice Mira, ne će se mijenjati. U tom se kontekstu kardinal osvrnuo i na poznati problem. »Najmračnija je i najžalosnija točka dugi sukob između pobunjenih franjevaca (uključujući i one koji su radili u Međugorju) i biskupa. No to ide daleko onkraj Međugorja, počinje puno prije i nije se dogodilo zbog Međugorja, nego iz drugih povijesnih razloga koji bacaju sjenu i na Međugorje. Taj se spor i danas nastavlja s nekim pobunjenim franjevcima, ali oni nipošto nisu vezani uz Međugorje. Oni koji pomažu u Međugorju, zajedno s vizitatorom, daleko su od takvih stajališta. To mi je potvrdio kako mostarski biskup tako i apostolski nuncij i vizitator. Riječ je lanjskom snijegu. Ona prva vremena u Međugorju istraživala je Ruinijeva komisija te je došla do zaključka da ‘djeca, psihički zdrava, nisu bila ni pod čijim utjecajem te su složno tvrdila da vide Gospu’«, rekao je kardinal Fernandez.

Na novinarsko pitanje hoće li papa Franjo ipak tražiti da se utvrdi nadnaravni značaj navodnih ukazanja – jer je to prema novim normama moguće samo na izričit papin zahtjev – kardinal Fernandez je odgovorio: »Papa ne smatra potrebnom izjavu o nadnaravnosti. Za njega je dovoljan ‘nihil obstat’.«