U prošlom smo razmatranju razmišljali o dostojanstvu ljudske spolnosti prema Božjemu planu. Dotakli smo i čovjekovo odbacivanje toga Božjega plana. Suvremeni mentalitet uživalačke civilizacije ne priznaje bilo kakvu Božju zapovijed na tom području. Sve je dopušteno. Požuda tijela hranjena je moćnim sredstvima društvenoga priopćivanja i tzv. seksualna revolucija uzdignuta je na razinu potpunoga čovjekova oslobođenja, napretka i neizostavne potrebe.
Živimo u takvom svijetu. Takav mentalitet da razmišljaju tom hedonističkom logikom zarazio je i mnoge kršćane. Žive kao da Boga nema. Moderni seksualni odgoj često puta svodi se samo na to kako će mladi moći spolno uživati, a kontracepcija im se nudi da ne bi došlo do začeća. Ako se pak ono dogodi, rješenje je pobačaj. Dakle, uživajte, a plod ubijajte!
Gdje je onda tu dostojanstvo osobe i ljudske spolnosti!?
Tko bolje može zaštititi ljudsko dostojanstvo od Boga? Tko od Boga objavljuje ljepšu viziju čovjeka?
Stoga ne možemo o čistoći, o nevinosti, o dostojanstvu spolnosti razmišljati drugačije nego što Bog objavljuje! Ne možemo drugačije tumačiti i Božju ustanovu braka i obitelji, nego što ju je objavio Spasitelj. Od Crkve i danas neki traže: treba se prilagoditi svijetu; treba usvojiti praksu modernoga čovjeka; treba mijenjati Božje zapovijedi!
Stoga potrebnim smatramo naglasiti Božje misli kako Kristovi vjernici moraju shvaćati brak i obitelj u skladu s dostojanstvom spolnosti!
Čovjek može, dakle, utonuti u zlo sve do perverzije, ali Apostol i takve poziva na nadu. Moguće je oproštenje, moguće je oslobođenje i posvećenje u imenu Gospodina našega Isusa Krista u Duhu Božjem. Primjer su Korinćani koji su se obratili od poganstva, od tih poroka i posvetili se! To je poziv na obraćenje, na život u Duhu.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 147-150
