Skupina znanstvenika u Australiji zahtijeva od australske vlade da se odmah povuku s tržišta sva cjepiva protiv koronavirusa. Zahtjev je uručio zastupnik Russell Broadbent, a potpisom ga je poduprlo pedesetak znanstvenika. Među njima i vrsni poznavatelji imunologije, genetike, mikrobiologije, kardiologije i onkologije, poput Angusa Dalgleisha, Wendy Hoy, Roberta Clancyija, Alexandre Henrion Caude, Sucharita Bhakdija… Naravno, broj potpisnika stručnjaka nije znanstveni argument, ali je činjenica koju nije razumno ignorirati.
DNK u dozama
Oni svoj prigovor temelje na objavljenim rezultatima analize sadržaja cjepiva koji pokazuju da su doze cjepiva onečišćene velikom količinom sintetskih DNK fragmenata. Drugim riječima, cjepiva iz »Pfizera« i »Moderne« zaprljana su nedopuštenim količinama genetskoga smeća. Dopuštena koncentracija DNK fragmenata iznosi deset nanograma po jednoj dozi, no u spornim uzorcima otkrivene su 145 puta veće količine. To je kao da pitka voda, umjesto dopuštenih 50 mikrograma kroma, sadrži više od sedam tisuća mikrograma toga kancerogenoga metala.
Očekivane reakcije mjerodavnih
Analize je proveo nezavisni laboratorij kanadskoga virologa Davida Speichera sa sveučilišta u Guelphu. On tvrdi da su rezultati reproducibilni i uvjerljivi te smatra: »Nije upitno da uzorci cjepiva sadrže više od deset nanograma DNK lanaca, nego je pravo pitanje koliko puta više.« Rezultati njegove analize potvrđuju ranije nalaze iz Sjedinjenih Država, Kanade i Australije.
Predstavnici tvrtki »Pfizer« i »Moderna« zasad se nisu izjasnili o najnovijem otkriću, a reakcija australskoga predsjednika vlade tek se očekuje. U nadležnoj pak instituciji (TAG) smatraju da rezultati nisu uvjerljivi, da mjerenja nisu provedena prema traženim protokolima i da ih treba ponoviti.
Hitnost situacije
Komadići DNK u lipidnim nanočesticama mogu se integrirati u ljudske stanice, uzrokovati genomsku nestabilnost i rak, mogu narušiti imunosni i reproduktivni sustav ili izazvati nasljedne poremećaje. Stoga je svaka rasprava o prisutnosti plazmidne DNK ili onkogena u cjepivu potrebna i hitna. Riječ je o molekulskom otpadu koji nastaje prilikom proizvodnje cjepiva. Cjepivo protiv koronavirusa nedovoljno je provjeren medicinski proizvod, čija se rizična uporaba opravdavala pandemijskom ugrozom. U rekordnom je roku odobreno i emitirano na tržište zdravlja.
Dovoljno je podsjetiti se procjena koje su na početku pandemije izgovorili naši upravitelji javnozdravstvenih politika: »Bez tri godine ispitivanja ne možemo biti sigurni da je neki lijek ili cjepivo sto posto učinkovito ili neškodljivo.« Alemka Markotić, također, javnosti je tumačila očekivanu sporost razvoja cjepiva: »U normalnom postupku tri, pet ili deset godina, po ubrzanom postupku godinu do dvije s punom sviješću da postoje rizici nepotpune učinkovitosti.« Danas, međutim, postaje jasnija i neučinkovitost, ali i moguća toksičnost toga medicinskoga alata nazvanoga »svjetlo na kraju tunela«.
Preispitivanje pandemijskih odluka
Rasprave o sigurnosti, štetnosti ili (ne)učinkovitosti cjepiva protiv koronavirusa zapravo potvrđuju, za neke, nevjerojatnu činjenicu – ljudi se danas još cijepe protiv koronavirusa! Mogući uzroci ove pandemijske nostalgije su različiti: medicinski mazohizam ili hipohondrija, dezorijentacija, inducirani strah, (ne)odgovornost ili jednostavno uvjerenje da je cijepljenje jedino rješenje.
Dio se australskih znanstvenika, eto, okuplja u pokušaju da političare prisile na preispitivanje starih odluka, koje s vremenom gube utemeljenost i vrijednost. I u Hrvatskoj se ovih dana okupljaju znanstvenici, redom oni koji su tijekom pandemije bili dvorska znanost ili politički sateliti. Ostaje vidjeti hoće li rezultati i odjeci dvodnevnoga simpozija u Rijeci (Croscience 2024) biti pokušaj suživota znanosti i javnosti ili tek parada ususret predsjedničkim izborima.
