Tara Kranjčević pastoralna je pomoćnica u župi Blažene Djevice Marije Snježne u Karlovcu na Dubovcu, u Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Veoma aktivno djeluje od 8. razreda osnovne škole. Ne odvaja se od sv. Josipa iako se seli u Zagreb jer je upisala prvu godinu studija ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja na Učiteljskom fakultetu. Rečenica koja se veže uz nju u župi jest: »Ako što trebaš, zovi Taru.«
Ministriranje kod pavlina
Rođena je 15. listopada 2005. u Karlovcu. Kći je 54-godišnje Vesne iz Fratrovaca, sela blizu Severina na Kupi, koja je završila za ekonomisticu, i 55-godišnjega Tomislava iz Skrada, koji radi kao diplomirani inženjer šumarstva. Roditelji su danas rastavljeni. Tara ima petero braća i sestara. Iz tatina prvoga braka ima brata Marina od 28 godina i sestru Ivu od 24 godine. Oni su u Vinkovcima sa svojom majkom, iako Marin trenutačno radi u Austriji kao fizioterapeut, a Iva je završila za laboratorijsku tehničarku i traži posao. Sestre Ines i Lorena, od 33 i 27 godina, iz mamina su prvoga braka. Obje su udane, Ines radi u Hrvatskim cestama, a Lorena je posvećena dvjema svojim malim curicama, šestogodišnjoj Evi i trogodišnjoj Riti, s kojima Tara vrlo rado provodi vrijeme u igri. Sedamnaestogodišnji brat Lukas uz Taru je dijete Vesne i Tomislava. Lukas je srednjoškolac tehničke škole smjera mehatronike. Tara je rođena predzadnja. Napominje kako svu braću tretira jednako i smatra ih pravom braćom i sestrama, bez obzira na to što nemaju svi iste roditelje.
»Iz mojih najranijih godina najviše su mi u sjećanju moji braća i sestre u prepunoj kući u selu Grdunu u blizini Karlovca. Najljepše mi je bilo kada smo svih nas osam, uključujući i moje roditelje, bili u jednoj kući. Sjećam se da je najveća strka bila u nedjelju kada smo se svi spremali za misu u obližnju crkvu kod pavlina u Sveticama. Tamo sam počela ministrirati s osam godina, a želja mi je došla nakon jedne obične mise na kojoj sam došla do o. Marka i rekla da želim ministrirati. Pristao je bez ikakve dvojbe, dao mi haljinu za ministrante i rekao da sutra dođem u njoj. Bila sam presretna i tada mi je to bio glavni razlog za ići na misu. Kako sam odrastala, tako su se moje sestre i brat iseljavali. Na kraju smo ostali samo brat Lukas i ja s našim roditeljima«, pripovijeda Tara Kranjčević.
Obogaćivanje slobodnoga vremena
Završila je Osnovnu školu »Braća Seljan« u Karlovcu, u kojoj je tijekom cijele osnovne škole išla na vjeronauk. »U mojem razredu bilo je poznato da ja ministriram i da često idem u crkvu, zbog čega su me neki dečki i ismijavali. Preselila sam se u Karlovac u stan s bratom i mamom oko sedmoga razreda. U tom periodu trajala je rastava mojih roditelja pa sam bila još aktivnija u nacionalnom svetištu. Završila sam srednju školu u Dugoj Resi, smjer opće gimnazije, i uz sve zanimacije u župi, bavila sam se plesom u POU Duga Resa i djelovala u udruzi mladih ‘Agora’. Bila sam i vrlo aktivna u školskom kazalištu koje svake godine izvodi predstavu po nekom književnom djelu. Imam puno hobija poput slikanja na platnu, izrađivanja narukvica, učenja šminkanja i manikure, igram se sa svojim nećakinjama, koje obožavam. Sve mi to obogaćuje slobodno vrijeme«, kaže naša sugovornica.
U ljetu 2016. prvi je put došla u Nacionalno svetište sv. Josipa na jedan ljetni oratorij i bila je zadivljena kako toliko djece ima u crkvi, svjedoči Tara Kranjčević i nastavlja: »Od toga oratorija od mame sam tražila da onamo idemo na mise nedjeljom jer mi je ondje bilo predivno i bilo mi je super vidjeti animatore u crkvi. Tada sam bila poznata kao curica s dugom kosom jer sam stvarno imala kosu dugu gotovo do koljena. Aktualne su bile male križarice, zajednica od nas nekoliko curica koje smo svaki tjedan dolazile i imale malu katehezu, uz neke radionice. U to sam doba počela biti sve redovitija i odbrojavala sam da budem starija da postanem animatorica. Bio je to moj glavni cilj u župi.«
Plesna skupina za krizmanike
Na Dubovcu je išla i na krizmu, a onda se uključila u animatore. Nakon godine dana animatorstva postala je glavna animatorica svetišta i voditeljica nove generacije zajednice mladih katolika ZAMAK u Karlovcu. Cijelo to vrijeme, svjedoči, rasla je u vjeri.
»Godine 2021. postala sam i suredateljica za predstave Holywina koje održavamo svake godine. Iste sam godine i glumila u predstavi, imala sam glavnu ulogu. A godine poslije, sve do sada, vodim i organiziram Holywin u Karlovcu, ali i odglumim neku manju ulogu. Od prije tri godine svako ljeto idem na neki ljetni duhovni kamp. Ti kampovi pomažu mi u rastu u vjeri i u prepoznavanju Božje veličine. Upoznala sam i nove prijatelje koji sa mnom dijele čežnju za Isusom. Župnik Antun Sente stalno me potiče da pokrenem neke nove stvari i zadaje mi neke zanimljive zadatke za mlade. Prošle godine došao je na ideju da pokrenem plesnu skupinu za krizmanice jer sam trenirala ples. Kod nas u svetištu krizmanici ministriraju, a cure idu na zbor, no za zbor je bio mali odaziv. Zato smo osmislili plesnu skupinu za cure. Odaberemo neku kršćansku pjesmu i otplešemo na nju. Tako smo osmislili već nekoliko plesnih predstava«, kaže naša sugovornica.
Pomaganjem svjedočiti vjeru
Od jeseni prošle godine zajedno s prijateljicom Francom, koja je također animatorica, sudjelovala je u formaciji animatora u Hrvatskom Leskovcu u organizaciji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Nakon pet vikenda susreta formacije bile su tjedan dana na specijalizaciji za animatore u Baškim Oštarijama.
»Naučile smo puno toga, najviše kako postati bolji animator i potaknuti mlade i koje aktivnosti u župi možemo započeti. Zajednica mladih ZAMAK također organizira volonterski projekt ’72 sata bez kompromisa’ u kojem već pet godina sudjelujem. Pomaganjem drugima pokušavamo živjeti svoju vjeru i dati sebe za druge. Od ove godine vodim i vjeronauk za krizmanike. Preko ljeta sam radila kao tajnica u župnom uredu. Uz sve to upravo krećem na Učiteljski fakultet u Zagrebu, smjer Rani i predškolski odgoj i obrazovanje jer želim raditi kao teta u vrtiću. Od osnovne škole želim postati vrtićka teta, želim raditi s djecom, to volim i ispunila mi se želja da upišem taj studij. Bog mi je ispunio tu želju i zahvalna sam mu na svemu što mi je dao u mom životu i na svemu što će mi dati.«
U angažmanu ostaviti prostora za Boga
