Dr. Križo Katinić, psihijatar i psihoterapeut, osvrće se u svojoj rubrici »Iza zavjese« na nužnost prevencije. Preduvjet je prekid laži, pogotovo kada je riječ o zdravlju. »Pukne afera, intenzivno na neko vrijeme napuni medijski prostor, pa sve utihne do sljedeće. A u međuvremenu ne znamo tko je odgovoran za krađe i manipulacije javnim novcem, tko je vodio, a tko izvršavao, kamo je završio novac, je li vraćen ili je ‘ispario’«, piše dr. Katinić. Smatra da u slučaju korupcije nema terapije kod »uznapredovale bolesti«, a kamoli prevencije. U tom slučaju, smatra, prava je »terapija« kažnjavanje, i to je najbolja prevencija korupcije. Liječnik nastavlja s dijagnozama. »Nakon Prvoga svjetskoga rata kontinuirano se raspravlja o preveniranju ratova koji se redovito događaju, sa svim realnim izgledima da dosegnu globalne razmjere. Rasprave traju, ali ratovi ne staju. Obični građani koji nisu izravno uključeni, niti odlučuju o općim zbivanjima, velike količine misaonih emocionalnih snaga troše strepeći kakve će ih vijesti sutra ujutro probuditi. Zajednički nazivnik svih kaotičnih zbivanja je nemoć, iz koje slijedi strepnja posijana u dnevne razgovore, na poslu, na ulici i u kući. Tako i sam život postaje turoban, gorak i prazan… Tako doista može izgledati da je svijet vođen nekom izvanjskom kobi koju ne možemo kontrolirati. Prevencija se ne uklapa, kao pojam odjekuje šuplje, krajnje naivno, bez osnove.«
Vidljivo je to i u preventivnom uzimanju raznih preparata, posebno vitamina i minerala koji »čuvaju zdravlje i sprečavaju pojavu bolesti«. No prema članku objavljenu u Liječničkim novinama (od svibnja 2024. godine autorice prof. Livije Puljak) istina je drugačija. Naime mjerenjem je dokazano da je manjak vitamina i minerala vrlo rijedak i da je neučinkovito i nepotrebno preventivno uzimanje. U članku se navodi primjer da minerali i vitamini mogu učinkovito poboljšati čovjekove intelektualne sposobnosti. No znanstvenica je citirala istraživanja prema kojima nisu nađeni dokazi većega učinka tih preparata na kognitivni pad ili demenciju. Prema tome, treba na individualnoj razini svatko za sebe dobro odmjeriti što je, a što nije prevencija, odnosno što su čovjekova iracionalna očekivanja od preveniranja štetnih pojava, a što je stvarnost koja ne odgovara navikama i konformizmu. Ipak ostaje pitanje: Ako se zna da je bolje spriječiti nego liječiti, zašto se ne sprječava?
»Ne idite tamo«
Brza hrana svima je pristupačna, ali treba biti oprezan. Iako povremeni posjeti restoranima brze hrane jamačno ne će previše štetiti, prilikom dugotrajnoga uzimanja štetu čine masne kalorijske bombe. Svi nutricionisti svijeta jednoglasni su u zaključku da je brza hrana nezdrava jer sadrži puno masti i šećera. Međutim, ta svima znana informacija ne sprječava mnoge ljude, a posebno mlade, da često posjećuju restorane s brzom hranom, pojašnjava Željko Simunić u Slobodnoj Dalmaciji. U SAD-u jedno od troje djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. U Njemačkoj čak 23 posto stanovništva muku muči s pretilošću. Razlozi su posve razumljivi – zaposleni ljudi uglavnom nemaju vremena kuhati kod kuće pa glad u pauzama ili na povratku s posla utaže brzom hranom. Drugi je razlog privlačnosti takve vrste hrane njezin okus. Englezi su počeli konkretno djelovati pa je njihova vlada nedavno donijela odluku o zabrani reklamiranja proizvoda s visokim udjelom masnoće soli i šećera na televiziji prije 21 sat. Dakle reklame će se moći vidjeti na TV-u samo u večernjem terminu kad većina male djece spava. Što se tiče reklama za brzu hranu, one će biti potpuno zabranjene.
Šećer se pomalo ponaša poput droge – zbog šećera se ljudi navuku na slatku hranu, napominje Simunić te navodi da o moćnim globalnim korporacijskim divovima brze hrane zna i Austrijanac Harald Sukar (61), koji je trinaest godina obnašao nekoliko pozicija u McDonald’s Development Compani CE te je bio generalni direktor austrijske franšizne udruge McDonald’s Austrija od 2004. do 2006. Ni nakon promjene posla tema brze hrane nije ga ostavila na miru. Prema vlastitom priznanju, progonila ga je savjest zbog uloge u distribuciji brze hrane pa je nakon studija nutricionizma objavio knjigu pod nazivom »Zamka brze hrane – Kako McDonald’s i Co. zarađuju milijarde na račun našeg zdravlja«. Sukar je tako u neku ruku postao zviždač i središnja poruka njegove knjige glasi: »Ne idite tamo! Pogotovo ne sa svojom djecom. Čak ni iznimno.« On je u knjizi među ostalim napisao: »McDonald’s dosljedno radi na pridobivanju djece kao kupaca kako bi ih doživotno programirao za nezdravu hranu koja se temelji na šećeru, masti i soli. A kad zdravstveni problemi postanu problem, McDonald’s stalno odbacuje odgovornost i tvrdi da je svatko sam odgovoran za to kako se hrani, te vježba li dovoljno ili ne.«
