Odmah na početku moramo jasno tvrditi da je Bog božanski dosljedan u svojim normama ljudskoga života, pa tako i bračnoga života. Bog je – Ljubav i Svetost – neopozivi zaštitnik dostojanstva ljudske osobe. Zato su njegove zapovijedi nepromjenljive. To smo više puta isticali u našim razmišljanjima.
Čovjek je pozvan na borbu protiv svih negativnih sklonosti u sebi, protiv svih zavodničkih utjecaja sredine, protiv zlih nadahnuća koje može nametati nevidljivi Zli, upropastitelj čovjeka.
Božja su načela zahtjevna, ali su osloboditeljska i usrećiteljska. Evanđelje je norma misli, odluka, savjesti.
S tim mislima razmatrajmo što je to odgovorno roditeljstvo. To je jedina metoda kojom roditelji odlučuju o broju djece u obitelji a da ne povrijede ni osobe ni ljubavi, da ne čine nasilje funkciji ljudskoga organizma, da ne štete svome zdravlju.
Bračna se čistoća živi u naravnom općenju isključujući svaku zloporabu. Bračni je život posvećen sakramentalnom milošću da bi bio dostojan. Poznato je da organizam žene poznaje dane plodnosti kad je začeće moguće, a poznaje i dane neplodnosti kad začeće nije moguće. To su plodni i neplodni dani.
Kad bračni drugovi odgovorno pred Bogom odlučuju o broju svoje djece u obitelji, isključivši svaku sebičnost, onda se u plodne dane dragovoljno i svjesno odriču bračnih odnosa. To je uplitanje umjerenosti u bračni život, uvođenje suzdržljivosti i odricanja da se sačuva dostojanstvo osobe i bračne ljubavi. To je jedina normalna metoda kojom se služi odgovorno roditeljstvo. Postoje i drugi razlozi kada je odricanje od bračnih odnosa neizbježno: bolest, odsutnost jednoga bračnoga druga ili koja druga važna okolnost.
Suzdržavanjem od bračnoga života u plodne dane, supruzi svjedoče i svetost braka i bračne čistoće.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 163-165
